1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Model za suočavanja s nasljeđem diktatura

Državama na prostoru bivše Jugoslavije tek predstoji ozbiljno znanstveno i društveno-političko suočavanje s nasljeđem komunističke prošlosti. Dio tog procesa trebalo bi biti i otvaranje arhiva tajne policije UDB-e.

Eppelmann se jednom rukom drži za glavu, drugom lista spise

Bivši ministar obrane DDR-a Rainer Eppelmann pogledao je svoj dosje.

U tome bi mogla pomoći iskustva što ih Njemačka već gotovo dva desetljeća stječe u ophođenju s ostavštinom Stasija - zloglasne tajne policije bivšeg DDR-a.

Günter Bormann je šef pravnog odjela njemačke državne uprave nad arhivom Stasija i prva adresa za sve koje zanimaju metode suočavanja s prošlošću komunističkih diktatura: "Iz bivših jugoslavenskih republika dolaze nam parlamentarci, na primjer članovi odbora za nadzor rada tajnih službi, i aktivisti nevladinih organizacija kako bi se upoznali s našim radom."

Žrtve imaju pristup dosjeima

Suradnik u arhivu sa spisima Stasija

Suradnik u arhivu sa spisima Stasija

Preko 170 kilometara građe, uglavnom disidentskih dosjea, su i dva desetljeća nakon pada Berlinskog zida vrlo tražena lektira, osobito među žrtvama režima. No, pristup dokumentima podliježe najstrožim pravilima: "Kad netko želi steći uvid u građu Stasija, najprije ja moram pročitati dosje i razvrstati informacije. Žrtva ima pristup svemu što se tiče nje osobno, ali ne i podacima o drugim špijuniranim osobama. Odgovarajući dijelovi dosjea budu prekriveni tako da se sadržaj ne može raspoznati."

Na kompjutorskom monitoru komadići spisa

Kompjutorski program sastavlja pokidane spise

Žrtve se nisu osvećivale

Imena, datumi i mjesta rođenja profesionalnih agenata i doušnika iz naroda, međutim, nisu nikakva tajna. Među njima – slično kao u Hrvatskoj ili Srbiji – ima i današnjih javnih djelatnika. No, to nije bio jedini razlog zbog čega su mnogi na početku bili protiv otvaranja arhiva Stasija za javnost. "Doći će do krvavih obračuna i ubojstava iz osvete, govorila je vlada. No, pokazalo se da nije imala pojma o svom narodu, jer se to nije dogodilo. Drugi su – budući da je bilo bračnih parova, roditelja i djece koja su se međusobno uhodila – smatrali da arhiv ne bi trebalo otvarati, ako želimo društvenu pomirbu", prisjeća se Stephan Wolf iz građanske inicijative koja je nakon sloma DDR-a spriječila uništavanje dosjea.

U međuvremenu su, uz poštivanje svih načela pravne države, razotkrivene stotine tisuća doušnika bez da je zabilježen ijedan ozbiljniji izgred – iskustvo koje su kao argument sa zadovoljstvom registrirali i zagovornici otvaranja arhiva UDB-e.

Preporuka uredništva