1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Moda za ulicu od ljudi s ulice

U People Designu je kreativnost sve što se traži. Riječ je o modnom brendu za kojega odjeću kreiraju i rade berlinski beskućnici.

"Jednoga dana ću biti milijunaš. Čovjek mora imati velike snove", kaže Franky J. J. Jones gledajući me svojim velikim smeđim očima i sa širokim smiješkom punim optimizma. On je i danas ovdje, na mjestu na kojemu je ljudima poput njega dozvoljeno sanjati - u staroj obnovljenoj industrijskoj zgradi od cigle na jugoistoku Berlina u kojoj se mladi beskućnici, ovisnici o drogi i socijalno "problematični" tinejdžeri mogu nadati boljoj budućnosti. Mjestu na kojemu mogu doći u doticaj s blještavim svijetom mode inače tako udaljenim od njihove stvarnost. A sve to zahvaljujući Ayleen Meissner i Evi Sichelstiel, dvjema mladim njemačkim dizajnericama koje vjeruju da moda ne bi trebala biti rezervirana samo za elitu. One su 2013. utemeljile People Design, brend realiziran s beskućnicima kako bi modu približile i onima na dnu ili rubu društva.

Ponedjeljak je ujutro i prostorije People Designa se polako pune životom. Svaki put kad se otvore vrata male radionice s ugodnom atmosferom u nju prodre jesenska svježina. Neke djevojke sjede naprijed za šivaćim strojevima. Druge uspoređuju uzorke tkanina, mjere, rade bilješke.

Sve je moguće, poput "snijega ljeti"

Frankyjeva haljina

Frankyjeva haljina

Franky je najrazgovorljivija osoba u prostoriji. Vjerojatno i najstarija, iako nitko ne zna točno koliko je stvarno star. Službeno ova neprofitna organizacija podupire osobe između 13 i 27 godina starosti. Franky tvrdi da ima 25 godina i nitko ne vrši nikakav pritisak na njega. On vadi svoj smartphone i pokazuje fotografiju haljine iz zadnje kolekcije pod naslovom "Snow in Summer" na čijoj je kreaciji radio. "Sve što sam napravio je prodano", ponosno izjavljuje. Iako je sudjelovao u kreiranju nekoliko modela, Frankyja više zanima izrada koncepata i pisanje. On je, štoviše, već napisao dva romana: "Bez šale, možete me proguglati. Tražite pod Franky J. J. Jones, to je ime s kojim potpisujem svoje romane."

U stražnjem dijelu prostorije puno introvertiranija Maria, tinejdžerka plave duge kose, radi na jednim hlačama. Ne želi da objavimo njezino pravo ime. "Ja nisam dobra", kaže gledajuću sramežljivo u crnu tkaninu pred sobom. Ayleen, jedna od dizajnerica, ima drugačije mišljenje: "Ona je jako dobra. Vratila se u školu i započela izobrazbu za krojačicu. Još prije godinu dana nije htjela uopće razgovarati s ljudima. Bilo ju je strah od neznanaca." Iako cijeli projekt nije zamišljen tako da dizajnerice pružaju terapiju mladim ljudima koji sudjeluju u njemu, one ipak s velikom senzibilnošću ophode s njima. "Ovdje me tretiraju kao normalnu osobu", kaže Maria koja ne gleda svoje sugovornike u oči niti želi puno govoriti o sebi. No, ipak od nje saznajemo da je, prije nego što je došla ovamo i pridružila se ekipi iz People Designa, pobjegla iz psihijatrijske klinike. Duboki ožiljak na njezinoj lijevoj ruci govori više od riječi.

Prodaja u pop-up-trgovinama

Vješalica s odječom People Designa

Svaki komad odjeće je unikat iza kojega je jedna ljudska priča

People Design, podružnica Karune, jedne od najvećih organizacija u Njemačkoj koja podupire djecu s ulice, predstavlja jednu kolekciju godišnje i prodaje modele iz nje u pop-up trgovinama (trgovine koje spontano "niču" u prostorima koji inače stoje prazni i kratkog su vijeka trajanja, op.red.). Mladi s ulice sudjeluju u cijelom kreatorskom i proizvodnom procesu surađujući s dizajnerima: od istraživanja, preko izrade dizajna do kupovanja tkanina. Kreativnost je ono što je u središtu ovoga procesa, kaže Ayleen: "Cilj nije naučiti socijalno deprivirane maloljetnike šiti, već motivirati ih i potaknuti da stanu na svoje noge."

Naš razgovor biva prekinut u 12.30 sati kada Roxanne, mlada volonterka u People Designu objavljuje: "Ručak je gotov!" Svi idu u blagovaonicu koja se nalazi u drugom dijelu zgrade u kojemu je toplo i u kojemu miriše na hranu, baš kao u nekom udobnom domu. Danas je na jelovniku zapečeni krumpir i zelena salata. Za neke od osoba za stolom to je možda prvi topli obrok koji im je netko skuhao nakon dugo vremena. Na ručak dolaze i dizajnerice zajedno s nekoliko socijalnih radnika. Za stolom se čavrlja, neki se smiju Frankyjevim šalama. Ima i onih, međutim, koji djeluju odsutno. Poslije ručka četiri tinejdžera idu na terapiju u drugom kraju zgrade. Ostatak se vraća u radionicu.

Svaki komad odjeće ima svoju priču

Crne hlače na kojima Maria radi

Cilj nije naučiti mlade zanat, nego im dati perspektivu i vratiti vjeru u sebe

Maria i dalje radi na svojim crnim hlačama. One su bile njezin najdraži komad u kolekciji i razmišlja o tome da ih prepravi za sebe. Iza nje visi još nekoliko komada odjeće koji se nisu prodali: prozirna bluza sa svijetlo-plavim točkicama, suknja koja ide uz nju, pletene hlače. "Ovo sam ja napravila", kaže Maria sa sramežljivim smiješkom. Franky dodaje: "Sve je odlične kvalitete, znate." Kvalitete koja se plaća: svaki komad stoji nekoliko stotina eura, onoliko koliko on plaća svoju mjesečnu stanarinu. Sada konačno ima dom. Do prije nekoliko godina ima je puno problema u životu. "Bio sam mlad i glup", kaže gurajući pritom ruke duboko u džepove: "Došao sam u Berlin i imao sam nekoliko prijatelja koji su krali. I ja sam im se pridružio. Onda sam otišao u New York, tamo u restoranima prao suđe, radio kao dostavljač pizze. Istoga dana kada sam se vratio u Berlin, uhitili su me." Nakon što je nekoliko mjeseci proveo u zatvoru, Franky je saznao za People Design. Eva i Ayleen su odmah prepoznale njegov duh i talent.

Prije nego što je pokrenula ovaj brend, Eva je radila u jednoj PR-agenciji u Berlinu. Ayleen je bila modna dizajnerica u Amsterdamu. Obje je proganjalo pitanje: kako modi dati dublji smisao? Našle su ga u projektu People Design - u modi za ulicu koju kreiraju ljudi s ulice. Svaki komad u njihovim kolekcijama ima svoju priču, priču ljudi koji su ga kreirali. A neke od tih priča imaju i happy end, kao Frankyjeva. On je završio školu, našao posao i nada se da će jednog dana neki filmski redatelj pokazati interes za njegove romane. A sve to jer je našao mjesto na kojemu je ljudima poput njega dozvoljeno sanjati.

 

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic