1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Mobiteli ne moraju ugrožavati okoliš

Tko još pomišlja da mobiteli mogu predstavljati veliki ekološki problem? Osobito su opasne baterije za napajanje starijih modela koje sadrže otrovne metale. Njemački su stručnjaci sada razvili postupak njihove reciklaže.

default

Baterije mobitela su otrov za prirodu, ali se mogu reciklirati.

Rastopljen na temperaturi od 1.700 stupnjeva Celzijevih, užareni se metal iz nekoliko metara visoke peći izlijeva u posebnu posudu. Peć je smještena u radioničkoj hali Više tehničke škole u Aachenu i služi preradi baterija za napajanje mobitela. Posao nadgleda profesor Bernd Friedrich. On je sa suradnicima s Instituta za tehniku i reciklažu u metalurškim procesima razvio četverofazni postupak rastavljanja različitih djelova baterije mobitela radi njihova ponovnog iskorištavanja: «Trenutno u svijetu nema postupka koji bi omogućio ponovno korištenje svih sastavnih dijelova baterije za mobitele. Naš je cilj popuniti upravo tu prazninu, kako bismo mogli reciklirati što više takvih djelova.»

Danas baterija, sutra zrakoplov

U postojećim postupcima reciklaže ponovno se za proizvodnju mogu iskoristiti samo pojedini djelovi baterije, na primjer kemijska tvar kobalt. Ostali su materijali nepovratno izgubljeni. Sveobuhvatni postupak, na kojem upravo rade znanstvenici iz Aachena, za industriju je dosad bio presložen i skup. «Baterija mobitela je vrlo kompliciran sustav. No, u međuvremenu nam za rukom polazi i reciklaža metala poput aluminija, željeza, kobalta, pa čak i elektrolita iz akumulatora. Za sve te materijale našli smo nove mogućnosti primjene. Tako kobalt svoje mjesto nalazi u legurama koje se koriste za proizvodnju zrakoplova, legure aluminija se ugrađuju u automobile, a od željeznih sirovina nastaje novi čelik.»

Dvojbe u gospodarsku isplativost

Stručnjaci iz Aachena su danas u stanju ponovno iskoristiti 90 posto metalnih djelova baterije mobitela. Reciklaža tih materijala predstavlja, doduše, golemu novčanu uštedu, no postupak je složen do te mjere da inženjer Jörn Böhlke već sada strahuje kako se nikada neće isplatiti. «Hoće li postupak reciklaže metala ikada biti gospodarski isplativ, trenutno je nemoguće ocijeniti. Zamisliva je neka vrsta dodatne kaucije, koju bi industrija ili potrošači plaćali radi osiguranja gospodarske isplativosti postupka.»

Ambiciozni planovi iz Bruxellesa

No, bilo s kaucijom ili bez nje, postupak reciklaže i ubuduće ostaje nezaobilazan. Jer, Europska je unija odredbom, što je stupila na snagu u rujnu prošle godine, postavila ambiciozni cilj prema kojem najkasnije do 2009. najmanje 50 posto, dakle pola svih prikupljenih baterija za mobitele mora biti reciklirano. Pritom je upravo sakupljanje baterija veliki problem. U međuvremenu su sve države članice Europske unije razvile vlastite sustave sakupljanja. U velikim samoposlugama i robnim kućama, u kojima se prodaju mobiteli ili baterije, postavljeni su, doduše, mali kontejneri za baterijski otpad, ali ih potrošači moraju i koristiti. U brojnim državama izvan okvira EU-a nema čak ni toga.

Teški rastanak od starog mobitela

Problem je to kojim se bavi i profesor Friedrich: «Prazne boce i staklenke oduzimaju puno mjesta pa smo prisiljeni bacati ih svakog vikenda u posebne kontejnere. Kod mobitela je stvar drugačija. Oni su mali, pregledni i stanu u svaku ladicu. Za njih su izdvojene veće svote novca pa čovjek ima osjećaj kako još imaju određenu vrijednost pa ih ne želi tek tako predati ondje gdje bi trebao, naime u samoposlugama.» Temom se u međuvremenu bave i veliki proizvođači mobitela. Oni rado, najčešće u za imidž povoljnoj sprezi s organizacijama za zaštitu okoliša, pozivaju potrošače neka predaju stare baterije. No, svi ti apeli dosad nisu uspjeli spriječiti da po kućama i stanovima leži sve više mobitela. Samo je u Njemačkoj, prema nekim procjenama, oko 135 milijuna starih mobitela, a taj se broj svake godine uvećava za 35 milijuna.