1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Može li se biti sretan bez prebijene pare u džepu ?

U vremenu kada je novac glavno mjerilo svih vrijednosti gotovo je nezamislivo da netko dragovoljno živi bez novaca i tvrdi kako je pri tome sretan.

default

U Njemačkoj banci strojevi pretvaraju neupotrebljive novčanice u šarene konfete.

Tako nešto ne bi toliko čudilo da je riječ o kulturi koja se prije svega poziva na duhovne vrijednosti, a ljude koji su spremni odreći se materijalnih dobara smatra sastavnim i vrlo bitnim dijelom društva. To je na primjer slučaj s lutajućim svećenicima - saduima - u Indiji, koji žive bez ikakve osobne imovine ili novaca, a u društvu imaju svoje kulturno definirano mjesto i uživaju podršku i veliki ugled u narodu. No u industirjski visoko razvijenoj zemlji zapada kako što je Njemačka, na takav se životni stil i filozofiju gleda s velikim nepovjerenjem i nevjericom. No upravo se za takav stil života odlučila jedna bivša njemačka učiteljica i psihoterapeutkinja, danas 61-godišnja Heidemarie Schwermer iz Dortmunda koja ne posjeduje stan, zdravstveno osiguranje niti automobi,

a već desetak godina živi, kako sama tvrdi, bez i jedne prebijene pare.

Svijet se (ne) vrti oko novca

Iako gotovo svugdje u svijetu prevladava uvjerenje kako se cijeli svijet vrti samo oko novca, Heidemarie Schwermer ima o tome drugačije mišljenje:

"Uvjerena sam da novac neće više dugo biti u opticaju. Nedavno je netko rekao - još tisuću godina. Ne, još pet - no to nije bitno. No tako to dalje više ne ide - to da je sve više nezaposlenih, da 20.000 ljudi dnevno gladuje, a s druge starne novca je sve više zahvaljujući kamatama. To je suludo. A mnogi mene smatraju ludom zbog toga što ne mislim poput mase drugih ljudi o toj temi."

O svom životu bez novaca Heidemarie ima svoju vlastitu filozofiju:

"Radi se o tome da se smanji ogromna razlika između bogatih i siromašnih. Vjerujem da je svatko rođen s nekim određenim planom. Ja sam rođena s time da iskusim što znači bit bogat i što znači biti siromašan. No ja se ne osjećam siromašnom - ja nisam siromašna - ja samo ne posjedujem nikavu imovinu."

61-gošinja Hiedemarie ne posjeduje bankovni račun, pa čak niti najobičniji novčanik i to zato jer jer to njena slobodna odluka. Nakon što je 15 godina radila u državnoj službi kao nastavnica, napustila je posao i prekvalificirala se kao psihoterapeutkinja. Tada je još primala novac za svoj rad. U to je vrijeme na radiju čula reportažu o svojevrsnoj burzi razmjene rada u Kanadi pri čemu se usluga plaća protuuslugom, a ne novcem. Na primjer - netko nekome počisti kuću, a taj za uzvrat dobije popravak automobila.

Heidemarie je bila oduševljena tom idejom i sama je pokrenula takvu burzu razmjene rada u Dortmundu, koji je četiri godine dobro funkcionirala, no ona je ipak odlučila

napustiti taj projekt koji se nakon njenog odlaska raspao - i pokušati živjeti potpuno bez novaca.

Otkazala je stan, razdijelila namještaj i osnovala svoj osobni krug ljudi koji razmjenjuju usluge - najprije u Dortmundu, a nakon toga u cijeloj Njemačkoj. Za poduku iz francuskog dobila je rabljeni handy, za ćiščenje u dućanu zdrave hrane povrće, a od jedne optičarke je za čuvanje mačke dobila bifokalne naočale.

To je bila vrlo povoljna razmjena, ističe Heidemarie, jer takve naočale vrijede 2.000 eura. Unatrag nekoliko godina Heidemarie često čuva tuđe mačke dok se obitelj nalazi na godišnjem odmoru. Prednost toga je da u tim kućama može živjeti po nekoliko tjedana i pri tome ne mora razbijati glavu pitanjem gdje će spavati sutradan. Putovanje do odredišta gdje čuva kućne ljubimce plaćaju vlasnici, kao na primjer Marie Fehrmann iz Dortmunda:

"Mislila sam da je to neka mlađa žena i iznenadila sam se kad sam vidjela da je već u godinama. Ta me ideja, koja je totalno ekstremna, fascinira, iako smatram da to nije za svakoga. Ja osobno to niti bih mogla niti željela, ali smatram da je dobro da se ukazuje na to koliko su nekome njegove stvari i imovina bitni u životu."

A kada se obitelj Fehrmann vrati s godišnjeg, oni odvedu Heidemarie na njenu slijedeću adresu gdje razmjenjuje usluge - jer se ona svog vlastitog doma odrekla. Za nju su bitnija druga pitanja:

"Što ja zaista želim, što zapravo trebam, tko sam ja uopće? Koji je smisao života? Danas se tim pitanjima više nitko ne bavi jer se sve vrti oko novca - na to se troši puno previše vremena. "

Manje novaca - više neovisnosti?

Time što se odrekla novaca, stekla je više neovisnosti, vjeruje Hiedemarie Schwermer. No ona često susreće ljude koji ne dijele njeno mišljenje, kao na primjer Hannelore Rieger, čiju je kuću Hiedemarie ranije čuvala:

"Ona ovisi o ljudima koji joj daju posao - čuvaj mi kuću, podučavaj moju djecu i tako dalje..Da nema tih ljudi, to nebi moglo funkcionirati. Ne znam što bi se dogodilo kada ne bi bilo nikoga tko bi joj ponudio smještaj - onda bi bila na ulici, kao beskućnica."

Hiedemarie je isprva život bez novaca htjela isprobati samo tijekom jedne godine - no to je u međuvremenu postala njena životna filozofija. Kada je jedna velika izdavačka kuća prije pet godina objavila njenu knjigu pod naslovom "Eksperiment iz zvjezdanog doba", Hiedemarie Schwermer je postala vrlo popularna, što joj je dakako znatno olakšalo taj način života jer su joj se javile tisuće ljudi koji su s njom htjeli razmjenjivati usluge. Njena je knjiga u međuvremenu prevedena na španjolski, korejski, nizozemski i japanski, a odjednom su počeli pristizati brojni čekovi za njen autorski honorar :

"Tada sam imala po više tisuća eura u džepovima koje sam dijelila ljudima. Kasnije sam prešla na stotke i dijelila ih na primjer samohranim majkama. Mogla sam izdavaču isto tako reći da ne želim primiti novac, no radije sam svoj novac htjela pokloniti nekom drugom, a ne izdavaču i to zbog toga što je poklanjanje novca veliko veselje. U to vrijeme kada sam poklanjala ljudima novac, razmišljala sam o tome dali bi bilo dobro da zarađujem zaista velike svote novaca koje bi potom dijelila ljudima. No onda sam pomislila - ne radi se o tome, nije u tome poanta. Bila bi to samo kapljica na vrućem kamenu - ljudima nikada nije dovoljno novaca. Mogla bi dijeliti milijune - ni to ne bi bilo dovoljno. Odlučila sam da onda radije radim na osmišljavanju novih struktura nego na održavanju postojećih mehanizama."

Život bez novaca pred očima javnosti

Nakon objavljivanja knjige Heidemarie je bila čest gost na televiziji i raznim talk-showima, a uslijedili su i brojni pozivi za predavanja. Heidemarie Schwermer trenutno radi na svojoj novoj knjizi.

"Moj život nebi imao nikakvog smisla kada bih ga vodila potpuno zaklonjena od očiju javnosti. Ja živim na ovaj način da pokažem kako se može i drugačije živjeti. Ne radi se o mom životu, o tome kako da ja budem sretnija. Ljudi me to stalno pitaju - i, jesi li sada sretnija? Naravno da jesam, no to nikada nije bilo u prvom planu. Cilj nije bio da budem sretnija, nego da pokažem jedan primjer i taj mi je model pokazao - mi bi smo zaista mogli prekrasno zajedno živjeti."

Hiedemarie je jasno da to nije model kojeg mogu svi slijediti, jer još nije vrijeme za to. No ona ipak vjeruje kako će, dugoročno gledano, doći do promjene vrijednosti, kada će ljudi i dalje izvršavati svoje funkcije i društvene obveze, ali bez izravnog plaćanja u novcu. Ona ipak ne vjeruje kako će novac nestati zato što će odjednom svi imati dovoljno novaca, već će se ukinuti zbog toga što će to biti nužno.

No njeni stavovi i način života ne izazivaju samo simpatije i divljenje, već upravo obratno - iritacije, pa čak i agresivnost, jer je mnogi optužuju da ne govori istinu. Osobito su ogorčeni oni koji žive od socijalne pomoći ili pomoći za nezaposlene koji kažu da ako ona tako nastavi, država može doći do zaključka da niti njima ne treba davati novac:

"Oni imaju osjećaj da nisam solidarna s njima - a ja sam cijelu tu stvar započela upravo iz osjećaja solidarnosti," kaže ova sretnica bez prebijene pare u džepu.