1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Može li gospodarstvo vječno rasti?

Povećanje gospodarskog rasta - to je čarobna formula pomoću koje mnogi u Europskoj uniji žele prevladati dužničku krizu. No, je li bezgranični rast uopće moguć i, prije svega, koliko ima smisla?

Žena se kupa u novčanicama

Gdje je granica rasta?

Pune police u trgovinama, najnoviji lijekovi i još jedno turističko putovanje više nego prošle godine: sve to doprinosi rastu bruto društvenog proizvoda (BDP). BDP je vrijednost svih roba i usluga koje se tijekom jedne godine proizvedu u nekoj zemlji. U većini država on se smatra pokazateljem blagostanja i razvoja. Ako se proizvede i proda više nego godinu dana ranije, onda se bilježi i gospodarski rast.

Rast nije isto što i blagostanje

No, kod izračunavanja BDP-a ne uzimaju se u obzir i moguće štete kao što je zagađenje okoliša koje može nastati kod eksploatacije sirovina ili proizvodnje i prijevoza dobara. Osim toga, jednako se vrednuju i proizvodnja živežnih namirnica i proizvodnja oružja. Gospodarski rast također ne znači da u nekoj zemlji nema socijalne nepravde - bogatstvo može biti raspoređeno na malu skupinu stanovnika. Sve su to razlozi za kritičku analizu dosadašnjeg modela rasta, smatra ekvadorski ekonomist i bivši ministar energetike Alberto Acosta. On ističe da gospodarski rast nije isto što i razvoj te objašnjava: "Svaki oblik rasta ima i socijalnu i ekološku povijest. Postoje dobre i loše vrste rasta." Prema njegovom mišljenju, industrijske zemlje slijede logiku rasta pod svaku cijenu, koja se ne ravna prema stvarnim potrebama vlastitog stanovništva i koja ide na štetu zemalja u razvoju. Zato Acosta zahtijeva usporavanje rasta.

Iznad vlastitih mogućnosti

Taj zahtjev je u tradicionalnim ekonomskim krugovima i gospodarskoj politici još uvijek tabu, smatra Petra Pinzler, autorica knjige "Uvijek više nije dovoljno. Od opsjednutosti rastom do bruto društvene sreće". Ona dijeli mišljenje mnogih kritičara: "Tradicionalni ekonomisti polaze od nekog vječitog rasta, koji se neograničeno nastavlja. No, prirodni resursi su ograničeni."

Gospodarski rast može se povećati i proširenjem uslužnih djelatnosti. Ali u taj sektor se ubrajaju i krajnje rizične bankarske transakcije, upozorava Petra Pinzler. Ona zato traži da se blagostanje više ne izjednačava s materijalnim bogatstvom i upućuje na istraživanja osjećaja sreće. Ona su, naime, pokazala da osjećaj zadovoljstva samo u jako siromašnim državama ovisi o gospodarskom rastu te da od određenog stupnja bogatstva taj osjećaj više ne može neograničeno rasti. Drugim riječima, tri automobila čovjeka ne čine tri puta sretnijim nego jedan automobil.

Rast broja stanovnika i veća primanja

Žene i djeca

Gospodarski rast ne znači i socijalnu pravdu

Jesu li industrijske države stvarno zasićene i ima li prostora za usporavanje rasta? To pitanje postavlja Günter Schmidt, stručnjak za prirodne resurse koji je, među ostalim, radio i za Svjetsku banku. On upozorava da je u Grčkoj baš nedostatak rasta doveo do drastičnog smanjenja blagostanja i osjećaja nezadovoljstva kod građana. Schmidt polazi od toga da je gospodarski rast nešto što nije moguće zaustaviti: "Za nekoliko godina na Zemlji će živjeti devet milijardi ljudi. Osim toga, primanja rastu u svim zemljama, prije svega u zemljama ubrzanog razvoja kao što su Indija i Kina." Time će automatski porasti i potražnja za određenim dobrima, i to ne samo za hranom.

Osim toga, kaže Günter Schmidt, čovjek je po prirodi kreativan, razvija nove tehnologije ili štedi novac koji se posredstvom bankarskih poslova slijeva u znanost i razvoj - to sve stvara rast. On istodobno postavlja pitanje tko bi to državama trebao narediti da ostvaruju manji gospodarski rast.

Zahtjev za reguliranjem tržišta

Drvo na kojem visi novac

Rast treba uvjetovati zaštitom okoliša

Predstavnici zemalja u razvoju od političara traže da odrede granice svjetskom gospodarstvu. Tako se predlaže da se bruto društveni proizvod zamijeni drugim pokazateljima ili da se kod njegovog izračunavanja uzmu u obzir i čimbenici poput uništavanja okoliša. To bi smanjilo pritisak na vlade da stalno potiču rast. Osim toga, mnogi smatraju da bi se trebala strože kažnjavati i devastacija prirode. Kritičari rasta sa sumnjom gledaju na točku koja se nalazi pri samom vrhu agende konferencije "Rio + 20": tzv. "zeleno gospodarstvo" koje bi trebalo doprinjeti socijalno i ekološki održivom razvoju. Oni se boje da će time i sam okoliš biti pretvoren u robu s kojom se može trgovati na burzama.