1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Može li Europa učiti od Izraela?

Poslije terorističkih napada u Parizu, građani Izraela su bili vrlo potreseni no u njihovim gradovima je opasnost od napada odavno dio svakodnevice. Ali metode iz Izraela nisu primjenjive i u Europi.

Scena iz tramvaja u Jeruzalemu, od prije nekoliko dana: jedna mlada žena, šaptom, govori čovjeku koji sjedi pored nje: „Tamo naprijed je netko ostavio torbu“. Ubrzo zatim, tramvaj je zaustavljen i u njega je ušao specijalni tim za demontiranje bombi. No, ispostavilo se da je zaista bila u pitanju samo – zaboravljena torba.

Atmosfera u Jeruzalemu je napeta – stalna budnost već je prešla u rutinu. Bilo da se radi o ulazu u samoposluživanje, kino ili muzej, pripadnici osiguranja zaviruju u svaku torbu, a posebnu pozornost obraćaju na vrećice i torbe koje stoje bez vlasnika. Osim toga, ne ispuštaju iz vida one koji se sumnjivo ponašaju.

No, i ovdje mnogi znaju da je stopostotna zaštita nemoguća. „Kada bi me sada netko napao nožem, ne bih mogao da učiniti ništa“, kaže jedan prolaznik, i dodaje: „Ja vjerujem našim službama osiguranja, ali tako nešto se ne može spriječiti.“

Nisu čuli zvonjavu sata?

Izvanredno stanje - svakodnevica u Jeruzalemu

Izvanredno stanje - svakodnevica u Jeruzalemu

Teroristički napadi u Parizu su vrlo potresli Izraelce. No, izazvali su i rasprave o tome kako se europske države odnose prema islamističkom teroru. Izraelski stručnjaci za sigurnost smatraju da su europske, prije svega Francuske, tajne službe - zakazale. „Napad na Charlie Ebdo je trebao biti znak za buđenje francuskim tajnim službama“, kaže Ronen Bergman, stručnjak za tajne službe i novinar lista Jediot Ahronot: „Iz izraelskih, francuskih i američkih izvora sam prošle godine čuo mračan opis onoga što je francuska tajna služba propustila učiniti poslije napada u siječnju“. Pri tome je, kaže, bilo jasno da je samo pitanje vremena kada će doći do novih napada.

Na političkoj razini, oštre kritike na račun Europe stižu prije svega iz desničarskog tabora. Tamo mnogi smatraju da EU nikada nije zaista razumjela problem Bliskog istoka. A premijer Benjamin Netanjahu je aktualni val nasilja u Izraelu usporedio s napadima u Parizu: „Vrijeme je da svijet osudi terorizam u Izraelu na isti način kao i onaj u Francuskoj ili drugdje u svijetu.“

Različite terorističke prijetnje

Šlomo Brom

Šlomo Brom

No, stručnjaci se slažu u ocjeni da se Izrael i Francuska ne mogu tako lako uspoređivati. Za to se situacije u tim zemljama previše međusobno razlikuju. „Način na koji se ispoljava terorizam u Izraelu je nešto drugo u odnosu na ono što se događa u Europi“, kaže Šlomo Brom s Instituta za sigurnost u Tel Avivu (INSS). „Tamo imamo posla s terorističkim napadima koji su planirani: izvode ih ćelije koje se identificiraju s Islamskom državom ili Al Kaidom“. Za razliku od toga, u Izraelu su aktualni napadi djelo frustriranih pojedinaca. „Zato se te dvije zemlje ne mogu uspoređivati samo tako daljnjeg“, kaže Brom.

„Izrael kao okupacijska sila na palestinskim područjima ima sasvim druge mogućnosti borbe protiv terora i nasilja“, kaže Avi Primor, bivši izraelski veleposlanik u Njemačkoj. „Situacija nije ista, Europljani nisu okupatori. Oni koji se bore protiv Izraela, uglavnom su ljudi koji traže okončanje okupacije i nastanak palestinske države – sve to nema veze s aktualnom situacijom u Europi. Ali, borba protiv terora – što god bio uzrok tog terora – je i tehnička stvar. U neposrednom suzbijanju terora, od Izraela se sigurno nešto može naučiti.“

Bolja suradnja

Iskustva bi se mogla razmjenjivati prije svega na polju sigurnosne suradnje: „Moglo bi doći do razmjene informacija o različitim tehnikama tajnih službi. Na primjer, o tome kako se može izvući više informacija s društvenih mreža – sve te vrste novih izvora s kojima danas tajne službe imaju posla“, kaže stručnjak za sigurnost Brom. Ali, moglo bi se razgovarati i o metodama koje se prakticiraju pri graničnim kontrolama ili u zračnim lukama.

No tu ima i spornih metoda, kao na primjer sumnjičenje samo na osnovu izgleda i imena, tzv „Ethnic Profiling“. Za one koji su to doživjeli nerijetko govore o šikaniranju. Na aerodromu u Tel Avivu tako pregledavaju prije svega arapske putnike. Drugi putnici se odmah po slijetanju šalju u posebnu prostoriju za saslušanje - za neke se putovanje tu završava. „Takvo postupanje je sporno“, kaže Brom, „ali ne postoji drugi način. Treba se, doduše, pobrinuti da ta procedura ne bude ponižavajuća za onog koga treba podvrgnuti kontroli.“

Preporuka uredništva