Moždana sonda «liječi» depresiju | Priča dana | DW | 25.09.2007
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Moždana sonda «liječi» depresiju

«Oni dani u mjesecu» poznati su svima: oko nas vlada sivilo, nemamo volje za brijanjem i tuširanjem, svjedno nam je što obučemo, umorni smo, ne možemo skuhati ni kavu. Zašto bi je uopće kuhali? Ionako je sve besmisleno.

default

Bivši reprezentativac Sebastian Deisler prekinuo je nogometnu karijeru zbog depresije

Ljudi koji pate od depresije tako se osjećaju svaki dan. Stanje je nepodnošljivo osobito onda kada oboljelima ne pomaže ni psihoterapija ni tablete protiv depresije. No, upravo za te teške slučajeve uskoro bi se na tržištu mogla pojaviti nova metoda koja bi mogla pomoći da i oni «ugledaju svjetlo na kraju tunela», da im život ponovno počne pričinjavati zadovoljstvo.

45-godišnji inženjer Thomas März depresivan je od od malih nogu. On se u međuvremenu navikao na život s kroničnom depresijom, iako je njegovo sstanje posljednjih nekoliko godina postalo jako loše. On danas kaže kako je stalno imao osjećaj sličan mučnini u trbuhu, osjećaj koji ga nije puštao na miru. Otac četvero djece preko pola godine nije bio u stanju ići na posao. Pomoći mu nije mogla nijedna terapija, isprobao je beuzuspješno i sve moguće lijekove. Rezultate nije pokazala čak ni psihoterapija. Preostalo mu je jedno jedino rješenje: Thomas März podvrgao se elektrošokovima pod narokozom. Ta terapija je trebala prouzročiti svojevrsne epileptičke napade kako bi mozak ponovno mogao normalno funkcionirati. Ali ni to nije pomoglo.

Bušenje lubanje «kao neki tretman kod zubara»

Posve očajan Thomas je slučajno saznao da postoji jedna posve nova operacijska tehnika kojom se pacijentu pri puno svijesti u mozak «usađuje» jedna sonda: «Nisam gotovo ništa osjetio. Na mozgu nisam ništa osjetio, jedino sam osjetio kada su mi bušili rupu u lubanji. To je otprilike isti osjećaj kao kod zubara kada vam on bušilicom obrađuje zube. A kada su mi instalirali sondu u lubanju opet ništa nisam osjećao.»

Pacijent cijelo vrijeme mora biti budan, odgovarati na pitanja ili rješavati male zadatke. Na taj način liječnici su sigurni da se se zahvatom ne oštećuje mozak. Thomasu Märzu bilo je jasno da je takav zahvat riskantan, no svejedno je preuzeo puni rizik: «Za mene je ta operacija bila povezana s osjećajem sreće jer sam u nju bio položio velike nade. Nakon zahvata počeo sam se spontano osjećati bolje. Kao da mi se pre očima pojavilo sunce...od tada se osjećam bolje nego ikada.»

Jednostavan mehanizam, veliki (?) rezultati

Sonda, ustvari elektroda s četiri male žice po svemu sudeći je spas za depresivne pacijente. Uz pomoć tankog produžnog kabla elektrodu se ispod kože na vratu povezuje s jednom baterijom. Baterija se nalazi ispod mišića grudnog koša. Kada se sondu uključi ona emitira strujne impulse i oni, kako stvari stoje, doista liječe depresiju. To barem pokazuju prvi rezultati jedne studije sveučilišnih klinika u Kölnu i u Bonnu. Takozvana stereotaksija, stimuliranje mozga pomoću elektronske sonde metoda je koja se već duže vrijeme koristi u terapiranju pacijenata oboljelih od Parkinsona ili prisilnih neuroza.

Budući da do sada nije bilo nikakvih iskustava s teškim depresijama na studiji su smjeli sudjelovati samo određeni pacijenti, pojašnjava profesor Volker Sturm sa Sveučilišne klinike u Kölnu: «To je jedan potpuno novi postupak i iz etičkih razloga moramo biti posve sigurni da nijedna postojeća metoda terapije kod pacijenata nije urodila plodom.»

Sonda «regulira» razgovore živčanih stanica

A takav je pacijent bio upravo inženjer s početka ove priče, Thomas März. Za liječnike je osobito zanimljivo bilo saznati da način na koji depresije nastaju uopće ne igra nikavu ulogu. Razlozi mogu biti posve različiti, no smetnje u mozgu su uvijek iste: One se sastoje od grešaka u komunikaciji između određenih područja u mozgu. Pogođene živčane stanice više jednostavno “ne pričaju jedne s drugima u ispravnom taktu”, kaže professor Sturm. To pojednostavljeno znači da su one previše podražene. To stanje možemo si predočiti kao razgovor više ljudi tijekom kojeg svi pričaju istovremeno, a ne jedni nakon drugih. Instalirana sonda u mozgu “regulira” te razgovore i brine se da se ti “razgovori” odvijaju jedni nakon drugih. I to sonda čini s velikim uspjehom. Šest od deset pacijenata koji su sudjelovali u studiji već je operirano i liječnici kažu da su rezultati terapcije “vrlo lijepi”.

Znanstvenici ipak naglašavaju da moždana sonda nije rješenje za najteže slučajeve i osobito teška depresivna oboljenja. Inženjeru Thomasu Märzu sonda je pomogla i on se osjeća puno bolje. S 45 godina za njega je, kako kaže, počeo novi život.