Moć slika - što smiju, a što ne smiju emitirati TV-postaje?

Moć slika koje televizija prikazuje je enormna i toga su svjesni novinari i vlasnici postaja. A moć se, u što se nažalost možemo uvjeriti manje-više svaki dan diljem svijeta, može lako i zloupotrijebiti. Kada se radi o pravilima koja važe za emitiranje TV-materijala postoje velike razlike između postaja: arapska Al-Jazeera se tako mora ravnati po kriterijima koji se umnogome razlikuju od onih po kojima se ravna njemačka javno-pravna postaja ARD.

Najvažnije TV-postaja u arapskom svijetu je Al-Jazeera. TV-stanica, koja se u samo par godina postala globalno poznatom, raspolaže redovito ekluzivnim slikama, koje onda preuzimaju ostale svjetske televizije. U te snimke se ubrajaju primjerice slike 4 člana američkih sigurnosnih snaga koji su ubijeni u Faludži, i čiji su leševi spaljeni a posmrtni ostaci obješeni na jednom mostu. Al-Jazeera je emitirala taj materijal, i to kao prva TV postaja, dakle ekskluzivno i to sa svim šokirajućim detaljima. Šef al-Jazeere u Kairu, Hussein Abdel Rani tvrdi da je njegova postaja taj materijal dobila i da svaki novinar mora emitirati vijest koju dobije:

"Uvijek pazimo i da radimo u skladu s poštivanjem ljudi. Naši prilozi nisu zenzurirani, mi prikazujemo sve. Pokušavamo emitirati što je moguće manje nasilja, no dio nasilja moramo pokazati da ljudi dobiju sliku kako ono izgleda”,

kaže Abdel Rani. No, da li je njegova argumentacija doista i pravi put? Sloboda medija je i u Americi nepovrediva. U nijednoj drugoj zemlji ne postoji tako duga tradicija istraživačkog novinarstva kao u SAD-u. Ipak, u vremenima stalne terorističke opasnosti američki mediji su se našli u situaciji da moraju dokazivati svoj patriotizam. Malo pomalo ih je zahvatio čak i virus samo-canzure. Primjera ima nekoliko. Najpoznatiji je onaj američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda koji je postao poznat po svom pokušaju vršenja otvorenog utjecaja na medijsko izvještavanje vezano uz rat u Iraku. Učestali napadi na američke vojnike zadnjih tjedana Rumsfeld je u svojoj maniri iskoristio za novu kritiku medija:

”U Iraku ima toliko puno ljudi koji se brinu da tamo zavlada mir. O njima se ne piše u novinama, a piše se samo o našim kritičarima i zločincima”,

tvrdi šef Pentagona. On zna kolika je moć TV-slika koje svaki dan stižu iz iračke pustinje. Amerikance, naime, svaka nova snimka posmrtnog kovčega nekog vojnika poginulog u Iraku sve više podsjeća na slike iz doba nacionalne katastrofe, rata u Vijetnamu. U izbornoj godini bi sadasnjem predsjedniku dobro došle pozitivnije snimke, a ne samo izvještaju o novim mrtvim Amerikancima. Slike obješenih leševa iz Faludže na naslovnici je prikazao samo mali broj listova, iako je svaki o tome izvještavao. Zamjenik urednika ”Chicago Tribune-a”, George de Lama, lista koji je objavio te slike i za to bio kritiziran od strane čitatelja, shvaća da se na taj način vrijeđaju osjećaji članova obitelji ubijenih, ali i da...

"...bi na koncu konca još gore bilo da nismo prikazali fotografije, jer su one samo potvrdile ono što se taj dan dogodilo",

napominje de Lama. Pentagon je već zabranio snimanje i fotografiranje posmrtnih kovčega. Ukoliko se netko ogluši na tu direktivu slijedi otkaz, kao u slučaju jedne zaposlenice privatne avio-kompanije. Njen peh je bio da je ista fotografija koju je ona snimila objavljena u listu ”Seattle Times”.Problem koji prati diskusiju oko objavljivanja, odnosno neobjavljivanja određenih slika vrlo dobro poznaje i bivši bliskoistočni dopisnik njemačke televizije ARD, Patrick Leclerq. Ta se diskusija kod ARD-a vodi praktički svaki dan. Stravične snimke koje je emitirala Al-Jazeera ARD nije htio emitirati:

”Često znamo voditi žestoke diskusije i odluku o tome koje ćemo snimke emitirati donosimo tek nakon podrobne kontrole snimki",

kaže Leclerq. Na pitanje gdje Al-Jazeera vidi granicu na kojoj se odlučuje što neće biti prikazano, obzirom i na etička pravila, Abdel Rani iz kairskog ureda A-Jazeere kaže da njegova postaja poštuje međunarodne standarde i da ni oni ne emitiraju sve što imaju.

Borba u i oko Iraka je već odavno postala bitkom za ekskluzivne vijesti i slike. Sve je počelo Rumsfeldovom idejom da novinari kroz rat prate vojnike. Trenutna situacija je nepregledna i opasna za život. ARD je zabranio svojim novinarima putovanja u Nadjaf i Faludžu. Al-Jazeera je prisutna i u ta dva grada. Bez obzira na opasnost. I sve to samo da bi dobili slike koje većina sigurno nikada ne bi željela vidjeti. (Srecko Matic)