1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Mnogo učenja ne jamči bolju ocjenu

Poslovica "bez muke nema nauke" - jednostavno nije točna. Dugogodišnja studija je pokazala kako uspjeh u studiju ne ovisi tek o vremenu provedenom nad knjigom. Ali je utvrđeno i da sam studij mora biti drugačiji.

Profesor pedagogije iz Hamburga Rolf Schulmeister je tri godine proučavao način učenja studenata u Njemačkoj. U rezultatima koji su i na međunarodnoj razini pobudili veliku pažnju je utvrdio: uspjeh u učenju ne ovisi o trudu koji je uložen u učenje.

Deutsche Welle: Ako nije stvar u marljivosti koja vodi do uspjeha na studiju, što je onda? Inteligencija?

Prof. Dr. Rolf Schulmeister

Prof. Dr. Rolf Schulmeister

Rolf Schulmeister: Ne, zaboga! To nije inteligencija. Nije niti nadarenost, nego je to motivacija. Ona se odražava u različitim ponašanjima prilikom učenja i kod jednih ona vodi da se brzo posvete drugim stvarima i kod teških tekstova, statistike ili matematike kažu: 'tim ću se radije baviti sljedeći tjedan'. Takvu odgodu pomaže i struktura studija sa osam do dvanaest seminara ili predavanja na tjedan. Student onda uopće ne zna, za koji predmet mora doista učiti.

U vašoj studiji za koju je na stotine studenata moralo voditi dnevnik učenja, došli ste do pet različitih tipova učenja. Koji tip najbolje prolazi na fakultetu?

Najbolje prolazi tip takozvanog "samostalnog odlučivanja prilikom učenja", koji pokazuje visoki stupanj sposobnosti koncentracije i u jednom satu može veoma pažljivo nešto naučiti. Time i postiže više nego drugi. Njegova suprotnost su studenti koji izvode "učenje na odgodu". Oni, čim postane malo teže, posežu za drugim izvorima pažnje, televiziji ili Facebooku. I oni osobito rado odgađaju svoje zadaće za kasnije. Tek uoči ispita se onda sjeda za knjigu.

23 sata tjedno za fakultet - i još se žale!

U vašoj studiji vremenske opterećenosti proučavate ponašanje studenata još od 2009. godine. Pri tome ste utvrdili kako studenti, u prosjeku, za fakultet rade samo 23 sata tjedno - i da se ipak žale zbog stresa. Ima li to veze s učenjem?

To svakako ima veze s načinom učenja, ali i sa strukturom studija kakav im se nudi. Na njemačkim sveučilištima se nudi previše različitih seminara i predavanja istovremeno, a koja se bave potpuno različitim temama. Mnogi studenti ne znaju, kamo da usmjere svoju pažnju. Povrh toga dolazi problem da četiri mjeseca kasnije, dakle u siječnju ili u srpnju, pred vratima stoje ispiti za posve različita područja. To je za mnoge studente prava opasnost.

Studenti u dvorani

U strci od jednog predavanja do drugog, studenti više ne znaju - što da uopće uče?

Kako bi onda trebao biti organiziran studij?

U okviru našeg istraživanja smo module studija za inženjere i informatiku kakvi su i predviđeni za studij bachellora, ponudili u komprimiranom obliku, u jednom bloku. Modulima su se bavili četiri tjedna neprestano i nisu bili razbacani kroz 14 tjedana koliko traje semestar. Studenti su se mogli usredotočiti samo na jednu temu i to je pokazalo uspjeh: studenti se nisu bavili fakultetom samo 23 sata na tjedan, nego čitavih 34 sata su uložili u svoj studij. Na studiju informatike u St. Pöltenu u Austriji smo utvrdili kako su ti studenti na ispitu dobili jednu do jednu i pol ocjene više nego "obični" studenti.

To znači da se vi zalažete za blokove pojedinih predmeta na njemačkim sveučilištima. Treba li to vrijediti za sve fakultete?

Ima dovoljno predmeta gdje, osim glavnih predavanja, ima samo izbornih predmeta tako da se i tamo lako može uvesti sažimanje predavanja u blokove. Tako smo organizirali i na tehničkom sveučilištu Ilmenau da su studenti te blokove imali tri dana u tjednu, a dva dana izborne predmete. Na mnogo koledža u Kanadi se predavanja i seminari drže samo pola dana, u četiri do pet sati. I to je jedan mogući oblik.

Ovog proljeća završava vaše istraživanje vremenske opterećenosti studenata. U Njemačkoj se o tome mnogo raspravljalo, ali jesu li i odgovorni na fakultetima počeli drugačije razmišljati?

Na tom tehničkom sveučilištu u Ilmenau su već izvukli zaključak i uveli takozvani temeljni semestar u kojem se radi na takav način. Druga sveučilišta provode pilotske studijske skupine, a u St. Pöltenu se nedavno održala konferencija na koju je došlo mnogo rektora od kojih mnogi žele pokušati na svojim sveučilištima uvesti pilotski program.

Razgovor vodila: Sabine Damaschke

Prijevod: Anđelko Šubić

Preporuka uredništva