Mladi Srbi uče vokativ od Arkanove udovice

Radna bilježnica za peti razred osnovne škole postala je preko noći glavni prosvjetni i obrazovni problem u Srbiji. Autori su kao primjer za padež vokativ naveli stihove Marine Tucaković iz hita srpske folk-pjevačica Cece Ražnatović: „Sećaš li se, lepi grome moj".

To je izazvalo eksploziju nezadovoljstva na društvenim mrežama i u brojnim medijima. Nije pomoglo ni to što su kao primjeri za vokativ navedeni i stihovi Bore Đorđevića, Bajage i YU Grupe – svi su svrstani u isti koš – i kako se najavljuje taj lingvistički flert s folk-pop-rock muzikom bit će izbrisan iz iduće verzije spomenute radne bilježnice.

Autori spomenutih vježbi navode da nitko od spomenutih tekstopisaca ili pjevača nije potpisan ispod citiranih primjera te da je želja bila da se uzmu primjeri iz popularne kulture, bliski djeci tog uzrasta. Opravdanja nisu pomogla i srbijanski ministar prosvjete Mladen Šarčević je neumoljiv: sporni stihovi bit će uklonjeni, a ministar će tražiti i da se kazne odgovorni koji su dozvolili da se u radnoj bilježnici nađu stihovi koje pjeva Svetlana Ražnatović - Ceca.

I dok će osnovci tako u budućnosti biti zaštićeni od pogubnog utjecaja folk-pjesama u radnim bilježnicama, u Srbiji će za to vrijeme elektronski i tiskani mediji nesmetano nastaviti kampanju mržnje, šovinizma, mizoginije, političke i seksualne pornografije.

Ali, kako ne bismo krivicu svalili samo na medije, podsjetit ćemo da su upravo Ceca Ražnatović ili folker Aca Lukas bili glavni akteri u političkim kampanjama vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) kroz takozvane besplatne koncerte za građane. A našlo se i puno turbofolk imena na popisu podrške predsjedničkom kandidatu Aleksandru Vučiću.

"Turbofolk je zakon"

Kao slikovit primjer za neupućene koliko su reality-programi, estrada i turbofolk postali srž svakodnevice u Srbiji dovoljno je izaći na ulicu i anketirati građane. Ako postavite neko važno političko ili društveno pitanje, često naiđete na kikotanje, bježanje od mikrofona, nespretne odgovore ili opravdanje kako ih politika ne zanima.

Nije stoga slučajno što anketa Fonda za humanitarno pravo, Demostata i lista Danas pokazuje da 71 posto ispitanika u Srbiji ne zna koji je europski grad devedesetih bio pod četverogodišnjom opsadom (mala pomoć, glavni grad je susjedne zemlje, počinje na S, a nije Skopje ni Sofija).

Ali, ako ste uličnu anketu posvetili nekoj reality ili turbofolk zvijezdi, masovno će ljudi od 7 do 77 godina znati sve o tome: sviđa im se nova boja kose pjevačice, znaju što je tko radio u realityju u gluho doba noći, detaljno su informirani o ljubavnim jadima popularnih folkera, a da ne govorimo da svaka klupska zabava pokazuje da, prije svega mladi, napamet znaju stihove turbofolk hitova.

U takvoj atmosferi stižemo do Cece i njezinog vokativa, koji su i doveli do nervoze u mjerodavnom ministarstvu. Marko Marjanović, autor portala tegla.rs, za DW primjećuje da je „ovog puta, za promjenu, nešto sporno iz radne bilježnice za srpski jezik. Obično su na tapetu udžbenici povijesti". „Ne branim nešto posebno rad Marine Tucaković i Cece Ražnatović, ali samo kažem da taj rad postoji, da ga ljudi poznaju, i da je to vjerojatno jedan od razloga zašto su se ti stihovi tu i našli", kaže Marjanović.

Situacija pokazuje da su razlozi mnogo dublji, ocjenjuje za DW Jasna Janković, profesorica književnosti i predsjednica Unije sindikata prosvjetnih radnika (USPRS). „Sve ovo pokazuje da je naš sistem potpuno dezorijentiran pa pribjegavamo instant varijantama. Čini mi se da je ovo možda podilaženje i društvu i učenicima, kojima je to sasvim sigurno poznatije nego neki drugi stihovi ili književni primjeri. Popularna kultura prati realan život, ali mi ovdje pričamo o obrazovanju, i te dvije stvari bi trebalo razdvojiti."

Gdje može, a gdje ne može

Ministar prosvjete je već iznio oštar stav i izdavač radne bilježnice je spremno izjavio da će se „sporni" stihovi izbaciti, iako Jasna Janković upozorava da to nije posao ministra. „Ne znam hoće li ministar sada krenuti i pisati udžbenike", kaže Jasna Janković. „Zna se kakva je procedura. Radna bilježnica je prihvaćena od Ministarstva i Zavoda za unapređenje odgoja i obrazovanja i zna se kako se nešto može izbaciti iz udžbenika."

Kako god, u Srbiji je izjava političara u medijima očito jača od zakona i procedura. Marko Marjanović smatra da je zanimljivo „zašto to nije spriječeno ranije ako ministar već vidi problem u tome? Je li netko već pregledao te udžbenike ili se oni pregledaju tako što ih građani čitaju pa onda stavljaju na društvene mreže, a onda se čeka reakcija mjerodavnih?"

Marjanović podržava da se „obrazovanju mladih prilazi preko pop-kulture zato što je to nešto što oni poznaju i to ih može dodatno zainteresirati. Ali, to je sad šok jer Ceca može na televiziju i u novine, ali u udžbenicima podvlačimo crtu."

Žalosno je, naravno, da se o problemima obrazovanja, udžbenika, nastavnog kadra, razgovara samo kada se u sve to umiješaju estradni momenti. Jasna Janković podsjeća da je Vlada Srbije 2012. donijela Strategiju obrazovanja do 2020. godine i onda je ostavila u nekoj ladici.

„Onda vidite da imamo nešto o čemu se dosta govori, a ne postoji u toj strategiji, a to je dualno obrazovanje, i sada se došlo na genijalnu ideju da napravimo novu strategiju do 2030. godine. Dakle, mi ne znamo ni kamo idemo kada je riječ o obrazovanju, jer kada idete od točke A do točke B vi prije svega morate znati gdje je točka B", navodi Jasna Janković.

Nesretni vokativ, koji očito ne spada u neke ugledne padeže čim je zaslužio folkerske stihove, pokrenuo je ako ništa drugo još jednu diskusiju o lošem stanju obrazovnog sustava u Srbiji. Od Cece i Marine toliko. A od sutra ponovo po starom – svi na neki besplatni koncert na trgu s tabloidom pod pazuhom.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.