Misliti svojom glavom | Kultura | DW | 14.10.2006
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Misliti svojom glavom

Prije stotinu godina rođena je jedna od najvećih filozofkinja 20. stoljeća - Hanna Arendt.

Hanna Arendt 1969.

Hanna Arendt 1969.

„Moje zvanje je, ako se uopće o tome može govoriti, politička teorija“ izjavila je Hanna Arendt u jednom televizijskom intervjuu 1964. godine, žestoko poričući da je filozof. Činjenica da o političkoj teoriji govori kao o svom zvanju, posljedica je njezine životne priče kao njemačke Židovke. Rođena 14. listopada 1906. godine u Hannoveru, počela je studirati filozofiju u Marburgu kod Martina Heideggera.

Strasna afera

Iznimno darovita mlada studentica i svjetski poznati filozof postaju ljubavni par čija je strasna veza poslužila kao štof za brojne knjige. Ali Martin Heidegger je oženjen, pa Hannah Arendt odlazi u Heidelberg gdje doktorira filozofiju kod Karla Jaspersa. Hitlerov dolazak na vlast je prekretnica u njezinom životu: „Tada sam stalno, sjećam se, ponavljala jednu rečenicu: Kad te napadaju kao Židova, kao Židov se moraš i braniti. Ne kao Nijemac. Ne kao građanin svijeta ili kao borac za ljudska prava ili nešto slično. Nego vrlo se konkretno pitati: što ja mogu učiniti?“

I dok Martin Heidegger postaje prvi nacionalsocijalistički rektor sveučilišta u Freiburgu, Hannah okreće leđa filozofiji i aktivira se u pokretu otpora. S njezinom ljubavi iz mladosti je, međutim, do kraja života veže posebno prijateljstvo.

Karijera u SAD-u

U ljeto 1933. hapsi je Gestapo, ali ubrzo je pušta na slobodu. Malo iza toga bježi u Pariz gdje upoznaje i svog supruga Heinricha Blüchera s kojim 1941. iseljava u SAD. Pravu karijeru Hanna Arendt počinje tek tamo, u New Yorku. Piše za razne časopise, radi kao lektorica, docentica na sveučilištu i za brojne židovske organizacije. 1951. izlazi njezina epohalna studija o totalitarizmu, „Elementi i porijeklo totalitarne vladavine“. Slijede i druge knjige, među kojima teorija političkog djelovanja „Vita activa“ i djelo „O revoluciji“. Njezine knjige je dovode na naslovnice velikih časopisa, a 1963. objavljuje se njezin izvještaj o jeruzalemskom procesu protiv nacističkog zločinca Adolfa Eichmanana, „Eichmann u Jeruzalemu“, u kojem se pojavljuje slavni termin: banalnost zla.

Eichmann - lakrdijaš

Knjiga potiče žestoku, dugogodišnju kontroverznu diskusiju. Autorici se predbacuje da svojom teorijom banalnosti zla umanjuje zločine nacista i patnje Židova. „Ljudi mi zamjeraju jednu stvar koju na neki način mogu i razumjeti, naime, da se još mogu smijati. Ali ja doista mislim da je Eichmann jedan lakrdijaš, i kažem Vam: čitala sam policijski zapisnik njegovog saslušanja, 3 600 stranica, vrlo sam ga pomno čitala. I ne znam koliko sam se puta nasmijala, glasno nasmijala! I ljudi mi zamjeraju zbog takve reakcije“.

Tema zla Hannu Arendt ne pušta. Tek ove godine objavljeno je jedno njezino predavanje o zlu iz 1965. U njemu još jednom istražuje porijeklo zla s kojim i riječi i razum gube bitku. Taj oblik zla, smatra Arendt, nastaje iz odbijanja ljudi da misle svojom glavom i stvaraju vlastite sudove. To, prema njezinom mišljenju, rezultira nesposobnošću da se potencijalni zločinac uživi u ulogu žrtve. Adolf Eichmann nije nikada razmišljao o Židovima čije je transporte u logore smrti organizirao, tvrdi ona. Baš kao što ni atentatori samoubojice ne razmišljaju o svojim žrtvama. U tom kontekstu se ovo predavanje Hanne Arendt i knjiga o Eichmannu mogu danas čitati u potrazi za uzrocima međunarodnog terorizma.

"Javna odvažnost"

Hannah Arendt umrla je 4. prosinca 1975. Ona je čitavog svog života zastupala stajalište da od izostanka promišljanja moralnih i političkih pitanja prijeti najveća opasnost stoga je uvijek tražila „javnu odvažnost“: „Čini mi se da je jasno što je to. Čovjek se mora eksponirati pod svjetlima javnosti. Druga je odvažnost ova: nešto počinjemo, pletemo naše niti u mrežu raznih veza, iako ne znamo nikada što će od toga na kraju biti. I na kraju ću zaključiti da je ta odvažnost moguća samo uz povjerenje u ljude.“