1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Miran suživot u egzilu - Srbi i Albanci u Düsseldorfu

Suživota Srba i Albanaca na Kosovu trenutno praktički nema. Srbi žive odvojeno, u svojim enklavama, a crtu razdvajanja osiguravaju UN-ova policija i KFOR. U njemačkom egzilu je to drukčije.

Njemačka - zajednička domovina Albanaca, Srba, Hrvata, Bosanaca...

Njemačka - zajednička domovina Albanaca, Srba, Hrvata, Bosanaca...

Još prije mjesec dana se na mnogim javnim mjestima mogla čuti tradicionalna albanska muzika. Kosovo je proglasilo neovisnost - trenutak za kojim su mnogi kosovski Albanci dugo čeznuli. Drugačije nije ni s 5.000 Kosovara koji žive u Düsseldorfu. "Na Burgplatzu u Düsseldorfu smo spontano slavili. Nijemci i prolaznici drugih nacionalnosti su nas pozdravljali, čestitali nam...bilo je jako lijepo. Mnogi moji prijatelji su otišli slaviti na Kosovo", priča Haxhi Gashi, jedan od predstavnika albanskog Informacijskog centra u Düsseldorfu.

"Dijaspora je puno pridonijela"

Njemački vojnici u sastavu KFOR-a, Prizren

Njemački vojnici u sastavu KFOR-a, Prizren

Gashi, star oko 60-ak godina, rođen je u Prizrenu gdje sada NATO-ova mirovna jedinica ima glavno sjedište. Da je njegova zemlja konačno neovisna, dijelom je i zasluga njega i njegovih sunarodnjaka u Njemačkoj, smatra on. "Dijaspora je pridonijela puno da je došlo do ovog trenutka. Puno ljudi putuje tamo-amo, nose sa sobom novac ili ga šalju u domovinu. Puno kosovskih egzilanata sada investira u Kosovo jer je ono neovisno i jer više nemamo problema. A od toga profitiraju i ljudi u našoj domovini", objašnjava on.

Što je Srbiji uzeto?

Kosovski Albanac na proslavi kosovske neovisnosti u Frankfurtu

Kosovski Albanac na proslavi kosovske neovisnosti u Frankfurtu

Za vrijeme rata prije devet godina Haxhi je, kaže, sa svojim prijateljima organizirao humanitarnu pomoć za Kosovo: hranu, lijekove, deke. U isto to vrijeme su Srbi u Düsseldorfu organizirali demonstracije protiv NATO-ovog miješanja u rat na Kosovu. Krajem veljače ove godine u Düsseldorfu su ponovno održane srpske demonstracije jer je Njemačka priznala Kosovo. "Kada su prije devet godina počeli zračni napadi na Srbiju, čovjek za kojega sam tog trenutka radio došao mi je i ispričao mi se. To je bio čovjek od 70 godina, koji je preživio Drugi svjetski rat. Rekao je da je to drsko što je svijet napravio Srbiji i našem području. On nije uopće bio toliko upoznat sa situacijom. Za njega je postojala ta Jugoslavija i on nije znao koje se mjesto točno bombardira. U zadnje vrijeme su me pitali koliko je zemlje otcjepljeno, uzeto Srbiji i ja sam im rekao da bi to u principu značilo kao da sada Bavarska više nije Njemačka", priča pak Đura Vojinović, trener srpskog košarkaškog kluba: "Alte Freunde", "Stari prijatelji".

Prijateljstvo na košarkaškom terenu

Taj klub je isprva bio srpski, no danas u njemu igraju Nijemci, Hrvati, Bosanci, Grci - unatoč ratu u bivšoj Jugoslaviji, naglašava Vojinović koji živi u Düsseldorfu 20-ak godina: "U našem klubu igra i jedan košarkaškom klubu igra jedan Albanac iz Peći. Nemamo nikakvih problema, čak se štoviše izrazito dobro družimo s tim dečkom. Nismo nikada previše razgovarali o tom problemu. Imamo i jednog košarkaškog prijatelja s Kosova koji igra u Krefeldu."

Dobrosusjedski odnosi unatoč sukobu

Spomenik albanskim borcima poginulima u ratu 1998-99. u selu Morini, 50-ak kilometara od Prištine

Spomenik albanskim borcima poginulima u ratu 1998-99. u selu Morini, 50-ak kilometara od Prištine

Da Srbi i Albanci u Njemačkoj, drukčije nego su svojim domovinama na Balkanu, njeguju dobre odnose, potvrđuje i Haxhi Gashi. "Ja poznajem puno bivših zemljaka - susjeda Srba. Ovdje u Düsseldorfu uvijek smo zajedno živjeli bez neprijateljstva. Sada smo se zbog rata samo malo udaljili", kaže on. Godinama su u Düsseldorfu albansko i srpsko društvo imali prostorije jedne pored drugih. To je trajalo dok prošle godine grad nije na tom mjestu počeo graditi novu zgradu suda. Sada traže novo mjesto za okupljanje. Srpska zajednica koja broji oko 13.000 članova trenutno se sastaje u novoosnovanom pravoslavnom centru.

Zabranjeni nacionalistički simboli

Kada su još Srbi i Albanci organizirali svoje večeri, njemačka država je morala preventivno zabraniti sve nacionalističke simbole, no s tim kosovski Albanci, prema riječima Haxhija Gashija nisu imali problema. "Gradske vlasti su to odmah zabranile jer su željele da se korektno odnosimo prema drugima. I za prostorije društva je bilo propisano što tko smije. To nam je puno pomoglo i održalo nas zajedno".

Natjerala ih ista muka

S osobnim kontaktima suživot funkcionira i bez prisile vlasti, tvrdi Branislav Čavić. O svojim iskustvima kaže: "Ja radim u hotelskoj branši. Tu su uglavnom mlađi ljudi koje uglavnom ne zanima politika. Na poslu imam i albanskih kolega i radim od prvog dana s dvojicom kolega Albanaca s kojima se izvanredno slažem. Oni su s Kosova i došli su ovamo isto kao i ja 1991. - ista ih je muka natjerala". Branislav nije pobjegao s Kosova, nego iz srpskog Šapca jer nije htio u rat protiv Hrvatske. On sa svojim kosovskim prijateljima priča otvoreno o svim problemima. Tako je bilo prije, a tako je i ostalo. Svatko izražava svoje mišljenje, izmjenjuju se argumenti, bez sukoba.

Čestitke i sa srpske strane

Nova kosovska zastava

Nova kosovska zastava

Isto vrijedi i za 30-godišnjeg Damira Gashija. On već 25 godina živi u Düsseldorfu i ima puno njemačkih prijatelja ali i prijatelja iz krugova doseljenika s prostora bivše Jugoslavije. Još uvijek su ratovi na tim prostorima tema - ali tema razgovora, a ne svađa, kaže Gashi. On je bio u Americi kada je Kosovo priznato i dobio je puno poziva i mailova s čestitkama: "I sa srpske strane su mi, moram reći, mnogi prijatelji čestitali jer su znali da je to za nas važna tema. To me jako obradovalo".

Sa smjenom generacija mirniji suživot

No, neopterećene prošlošću su prije svega mlađe generacije. Srbi koji su kao gastarbajteri došli u Njemačku prije 30 godina nikada se nisu potpuno integrirali u otvorena zapadna društva, smatra 50-godišnji Đura Vojinović: "Mislim da postoji jedna izraženija distanca. Mislim da je naš narod u tom ratnom događanju izgubio jedan moment tolerancije. Već svojim prisustvom ovdje smatraju da su napadnuti, ugroženi."

No, smjena generacija je u Düsseldorfu vidljiva. Srbi već godinama imaju svoj nogometni klub, baš kao i Albanci. Ali od ove godine igraju u istoj ligi. Već su i igrali jedni protiv drugih i nije bilo incidenata. Do sada je njemački sportski savez uvijek odvajao te klubove da ne bi igrali u istoj ligi. Tek od ove godine je to drukčije. (dd)


Preporuka uredništva