"Migracija bilježi uspone i padove"

Deutsche Welle: Gospodine Oltmer, u Njemačkoj se intenzivno raspravlja o porastu broja izbjeglica. Je li Vam je kao povjesničaru ta rasprava previše nervozna i kratkovidna?

Jochen Oltmer: Kada se promatra ova rasprava dolazi se do zaključka da je dobrim dijelom slijepa i nesvjesna povijesnih događaja. Kada se pogledaju rane devedesete vidi se da je doseljavanje općenito bilo znatno veće nego što je danas. I kasnih šezdesetih i početkom sedamdesetih bilo je takvih doseljeničkih kulminacija. Nedavno je bilo vrlo malo imigracije, od 2006. do 2009. čak je bilo više iseljavanja nego useljavanja. Kada se baci pogled unazad može se reći da nekada ima više, a nekada manje migracija. Ne mora biti kraj svijeta zato što trenutno imamo više tražitelja azila. Uvijek postoji uzlazna i silazna linija.

Ali globalno gledano je trenutno više izbjeglih nego ikada ranije?

To su podaci Visokog povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice UNHCR. Evidentiranje je počelo tek od 1950-ih godina. A znamo da su mandati UNHCR značajno porasli proteklih godina. Teško je davati neke dugoročne izjave. To što sada imamo je zaista jedan velik broj izbjegličkih valova širom svijeta.

Je li Njemačka pritom u središtu izbjegličkih strujanja?

Europa i Njemačka su relativno jako odvojene od tih kretanja. UNHCR govori o oko 60 milijuna izbjeglica i prognanika u 2014. godini. Gotovo 90 posto tih izbjeglica primljeno je u zemljama u razvoju na globalnom Jugu. Početkom dvijetisućitih je udio globalnog sjevera u prihvatu izbjeglica bio znatno veći. Najsiromašnije zemlje na svijetu prihvaćaju najveći dio izbjeglica.

Ali mnoge izbjeglice bi radije u bogatije zemlje?

U svakom slučaju postoji tijesna veza između privredne konjunkture i migracije. Prosperitetne regije su tijekom povijesti bilježile veliki broj doseljenika. Postoji jedan odnos razmjene. Migracija utječe na inovaciju i privredni rast. A inovacija i privredni rast utječu na migraciju. To se mora promatrati povezano. To se uvijek iznova vidi kada se u obzir uzmu tzv. „Global Cities“, rastuće metropole. Međutim percepcija migracije je drugačija. Ona se više vidi kao rizik, a manje kao šansa.

Pojedini političari upozoravaju da bi strah i otpor u Njemačkoj čak mogli prerasti u brutalno nasilje, kao početkom 1990-ih godina. Već sada ima mnogo slučajeva podmetanja požara. Neprijatelji stranaca su ranije ubili najmanje 30 migranta i tražitelja azila u Njemačkoj. Vidite li tu opasnost?

Tada je postojala specifična konstelacija ujedinjenja dvije njemačke države, intenzivno se raspravljalo o položaju te nove Njemačke u svijetu, o novom njemačkom identitetu. Migracija, doseljavanje i azil su od strane velikog broja političara i građana u kontekstu tih rasprava bili doživljavani kao smetnja. Ni gospodarska situacija tada nije bila tako povoljna kao danas, to je razlika. Migracija se i danas u raspravama doživljava kao problem, ali ima mnogo više podrške, donacija i spremnosti da se pomogne nego što je tada bilo.

Da li se jednostavno moramo naviknuti na to da useljavanja i iseljavanje ima više zato što su ljudi jednostavno postali mobilniji?

To što nam je prvenstveno potrebno su ciljevi politike vezane za migraciju i izbjeglice. Ciljevi s dugoročnijom perspektivom. Vidimo u Njemačkoj i Europi određene napore i pretumbavanja. Pojedine stvari se promjene ali nema koncepta, nema jasnog određivanja cilja. Zato se pojedini instrumenti besciljno koriste. Na duge staze to vodi ka problemu nedostatka podrške građana. Nitko ne zna kako će Europa, kako će Njemačka riješiti to pitanje.

Dr. Jochen Oltmer istražuje povijest migracije od kasnog 18. stoljeća pa do danas. Profesor je novije povijesti na Institutu za istraživanje migracija i interkulturalne studije Sveučilišta u Osnabrücku.