1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Mesić: «Žele me diskreditirati u hrvatskoj javnosti»

Politički i novinarski napadi na njega osobno i njegov državnički položaj, stanje medija u zemlji, nacionalna egocentričnost, reformski put Bosne i Hercegovine, europske integracije... To se neke od tema o kojima je u intervjuu za Deutsche Welle govorio hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić s njemačkim kolegom Horstom Köhlerom

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić s njemačkim kolegom Horstom Köhlerom

Više se tobožnjih afera proteklih dana isplelo oko hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića. Najprije su politički krugovi digli uzbunu zbog Mesićevog razmišljanja da na idućim parlamentarnim izborima možda podrži neku nezavisnu listu, a u medijima se sada uskovitlala prašina i oko navodne predsjednikove rastrošnosti. Sve te priče osvanule su u domaćim medijima kao uratci dvojbene novinarske kakvoće u trenutku kada i donedavno ugledni hrvatski listovi počinju «žutjeti», a takozvani «bulevar» im određuje uređivačku politiku.

Gospodine predsjedniče, je li Vas iznenadila žestina reakcija na Vašu izjavu da razmišljate o potpori neke nezavisne liste na parlamentarnim izborima koji će se održati za godinu i pol dana?

Na žalost, došlo je do krive interpretacije, a onda na temelju toga i do dosta žestokih reagiranja – i sa strane opozicije i sa strane onih na vlasti. Novinar me pitao znam li ja nešto o stvaranju jedne liste koja bi se mogla nazvati, ovako kolokvijalno, predsjednička lista, kojoj bih ja dao podršku. Rekao sam da ne znam o tome ništa. Nešto i jesam čuo da se spremaju neke liste, ali da kao građanin mogu dati podršku onima koji budu imali ideje kako da se riješi ova armija nezaposlenih, kako da povećamo broj zaposlenih, kako da povećamo stopu rasta, kako da aktiviramo svoje potencijale, kako da provedemo ove reforme koje su pred nama da dobijemo europski standard. U tom smislu, kao građanin, ja bih dao svoju podršku, ali ne bih se htio miješati u politiku.

Reakcije i opozicije i pozicije pokazuju da oni itekako očekuju da Vi dio svoje popularnosti malo pretočite na njih.

Vjerojatno to očekuju, ali onda se moraju i pobrinuti da nude takve projekcije koje će građanima ponuditi rješenje, jer to se od politike očekuje – rješenja sadašnjih otvorenih pitanja.

Nakon te izjave i Vaših pojašnjenja u medijima su uslijedili žestoki udari na Predsjednikov ured, na Vas osobno, zbog prevelikih troškova Vašeg ureda. Već ste rekli kako je to, po Vama, u uskoj vezi. Je li Vas to iznanadilo?

Mene je iznenadila ta sinkronizacija napada. Inače, ne može me iznenaditi da neki novinari, koji se ne potrude saznati istinu o onome o čemu će pisati, napišu članak koji nije utemeljen na nekim dokumentima, na realnim pokazateljima. U novinarskom cehu imamo dosta ljudi kojima istina baš i nije glavna preokupacija. Mene je to iznenadilo, ta povezanost i sve u jednom danu. A trebalo je samo doći u ovaj ured i vidjeti o čemu se radi. No, trebalo je mene diskreditirati u hrvatskoj javnosti i to nisu radili ovi novinari koji su to pisali. Oni su dobili taj zadatak. A zašto su dobili, treba pitati druge, po čijem su zadatku to radili.

Medijski analitičari primjećuju skretanje hrvatskih medija ka žutilu, ka senzacionalizmu. Kuda to vodi s obzirom da su mediji važni za razvoj demokracije?

Sigurno da mediji puno mogu sudjelovati i utjecati na razvoj demokratskog društva, ali mi više nemamo nikakve cenzure, praktično nemamo ni autocenzure, osim što imamo usmjerenja koja imaju vlasnici medija. I vjerojatno oni imaju mehanizme prema kojima mogu orijentirati svoje medije. A osnovna orijentacija je profit. Ali onda se tu često puta previše oslanja na senzacionalizam, na afere. Tu je onda često istina malo potisnuta na stranu.

Hrvatski građani koje dođu izvana u zemlju ili stranci, kada analiziraju naše medije, primjećuju da smo mi totalno zatvoreni samo u hrvatske okvire, pa onda samim time i postajemo, možda, nerealni u nekim procjenama.

Ako izdvojim Hrvatsku, koja ničim ne može biti izdvojena, jer prije svega ona, ako želi ostvariti svoje strateške ciljeve – ući u Europsku uniju i ući u NATO savez, mora biti zainteresirana što se u tome društvu događa, jer mi u to društvo trebamo ući. Što mi trebamo učiniti da prihvatimo sva ta pravila i standarde koji tamo vrijede? Dakle, treba se približavati pravilima tog društva u kojem želimo biti članom. Na kraju, za to trebamo na određeni način educirati i svoju publiku. Na drugoj strani mi moramo otvarati suradnju s našim susjedima. Mislim da bi naši mediji morali i više usmjeriti i svoju pažnju prema događajima kod naših susjeda, posebno koji ohrabruju europski orijentirane ljude u tim sredinama, jer to će nas onda privući jedni drugima, da pomažemo jedni drugima u ulasku u europske i euroatlantske integracije.

Kad ste spomenuli naše susjede, kakvo je Vaše mišljenje o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini?

Ja te ustavne promjene shvaćam kao nadogradnju ne samo njihovog Ustava, nego i nadogradnju Daytonskog sporazuma. Drugim riječima, sada se omogućava funkcioniranje Bosne i Hecegovine kao države u kojoj će i mehanizmi države biti efikasniji, ali i bit će u jednom određenom standardu. Međutim, to je samo prvi dio nadogradnje. Iza tog dijela dolazi drugi dio nadogradnje, jer bez integriranja bosanskohercegovačkog društva i bez funcioniranja mehanizama na nivou države teško je postići europske standarde. Zato ja pozdravljam te promjene i dozvoljavam da one nisu idealne, ali ne treba zbog prigovora na jedan dio promjena rušiti cijelu koncepciju.

Koliko može biti opasno za Hrvatsku da se razvlači pristup Europskoj uniji. Ne mislim samo zbog ostajanja na zapadnom Balkanu, jer poticaji iz EU-a idu za tim da se zemlja demokratizira, da se neke reforme pokrenu?

Ja ipak polazim od toga da je ovo europsko udruživanje jedan milenijski poduhvat i on mora u jednom relativno ne dugom roku biti ostvaren. Dakle, svima nama i na jugoistoku Europe je mjesto u Europi. Istina, nije nam pomoglo ubrzanju, recimo, neprihvaćanje ustava u Francuskoj i Nizozemskoj. Ali, za udruživanje ima dovoljno pravnog okvira kroz Sporazum iz Maastrichta, isto tako i kroz Sporazum iz Nice. Postoji dovoljno prostora da se može ići u daljnje proširenje. Istina - ja i to dozvoljavam i to je objektivna činjenica - da je do sada udružena Europa malo umorna od udruživanja. Ali, i mi moramo reći da smo i mi umorni od tranzicije. Problem se mora riješiti tako da se ubrza europsko udruživanje i da jedni i drugi od toga profitiramo. Jer, samo udružena Europa može biti partner Americi.

I za kraj, uskoro ćete u posjet Njemačkoj, Hamburgu. Kako ocjenjujete odnose Hrvatske i Njemačke?

Mislim da su ti odnosi više nego dobri. Njemačka je među prvima procijenila da se Jugoslavija u onom okviru ne može održati. Time je Njemačka pokazala ne samo da je privredni div, nego je pokazala da je ona u političkom smislu div. Njemačka je, što se nas tiče, jedan od glavnih partnera. I moj odlazak u Hamburg je prilika da malo vidimo kako funcionira jedna velika luka. Kako bi se moglo osposobiti i naše luke u Hrvatskoj , jer one postaju ulaz za zemlje izvan Europe, za ovaj jugoistok i srednju Europu. Ali oni imaju i sjajnu proizvodnju zdrave hrane, a mi sada, kada razminiramo velike hrvatske prostore, veliki dio smo razminirali, mi imamo prostor koji nije tretiran više od deset godina, dakle možemo i u tom smislu biti partneri.

  • Datum 05.04.2006
  • Autor Gordana Simonović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZDz
  • Datum 05.04.2006
  • Autor Gordana Simonović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZDz