1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Merkel je dio problema

Njemačka kancelarka je dugo smatrana velikim autoritetom u Europi. No zbog svoje politike u izbjegličkoj krizi ona je postala opterećenje, smatra Christoph Hasselbach.

Postoji li u EU uopće ijedna druga tema o kojoj se trenutno raspravlja osim izbjeglica? Dužnička kriza nekolicine država je dugo godina privlačila pažnju svih, navodno je na kocki stajala sudbina cijelog EU-a. Posljednji izvještaji koji govore o tome da su kreditori prolongirali isplatu pomoći Grčkoj, jer ona kasni s reformama, pokazuju da je ova tema još uvijek na dnevnom redu. Podsjećanje na problem Grčke pokazuje još nešto. U razdoblju od samo nekoliko tjedana dramatično je opao ugled koji je Angela Merkel uživala u Europi.

Taj ugled, odnosno autoritet je stekla svojim djelovanjem tijekom dužničke krize. Ona je bila oličenje poštovanja pravila, oličenje financijske solidnosti, ali i napora da se očuva europsko jedinstvo. Zbog toga je bila spremna pristati i na kompromise. Nisu svi bili sretni zbog njene politike očuvanja stabilnosti državnih financija. Ali čak i kritičari su uviđali da su "mamini" recepti imali učinka.

Tko za što odgovara?

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach

Sve to je važilo do kraja ovog ljeta kada je Merkel na val izbjeglica odgovorila s dvije fatalne rečenice: "Ne postoji gornja granica broja izbjeglica. Mi ćemo ih moći prihvatiti." Ona se i danas drži tih izjava. Povrh svega je Merkel objavila i selfieje s izbjeglicama, a Njemačka je donijela i odluku da se ne drži Sporazuma iz Dublina, kojim je regulirano da tražitelji azila budu registrirani i podnose zahtjev za azil u državi EU-a u koju prvo stupe. U njenim očima, ograde protiv izbjeglica su ne samo beskorisne nego i neprihvatljive. Ona je slijeganjem ramenima reagirala na gubitak kontrole na državnim granicama. A povrh svega toga je stala pred sve ostale Europljane i proglasila svoj osobni stav jedinim koji je moralno ispravan.

Drugim riječima, europski partneri bi trebali pomoći Njemačkoj da se prevladaju posljedice politike za koju Merkel snosi dobar dio odgovornosti. Nitko ne tvrdi da je Merkel kriva za val izbjeglica. Ali ona ga je bez sumnje svojim djelovanjem bitno pojačala i time je u ovu situaciju uvukla i druge europske države, protiv njihove volje.

Njemačka arogancija

Ponovo se pojavila njemačka arogancija - iako je riječ o borbi za jedan moralno vrijedan cilj. I tako je Merkel zbog toga na susretima sa svojim europskim kolegama naišla na odbijanje i na to da joj se redom okreću leđa. Čak i oni malobrojni koji su uz nju, poput francuskog predsjednika Hollandea, podržavaju ju samo verbalno.

Mađarski premijer Orban je izbjegličku krizu proglasio "njemačkim problemom" i podigao ogradu na granicama svoje zemlje. Nakon što je na izborima u Poljskoj primjetno skretanje u desno, ne može se računati na podršku ni s te strane. Čak i premijer Švedske Löfven se nalazi pod pritiskom da zatvori granicu. Od europskog jedinstva nije više ostalo ništa. Svako pokušava spasiti svoju glavu, ne vodeći računa o tome hoće li to biti na štetu drugih.

Njemačka kancelarka može vjerovati kako je, moralno gledano, u pravu, ali je ona ostala izolirana. Na polju financija je mogla progurati svoje stavove jer je većina u EU-u vjerovala u njenu politiku, ma kolike žrtve je ta politika tražila. Ipak, svojom predstavom o bezgraničnom prijemu izbjeglica ona je protiv sebe okrenula ne samo većinu unutar Njemačke, nego i većinu u ostatku Europe. U takvim uvjetima ona ne može provesti svoje političke ciljeve.

Osobna tragedija Angele Merkel je u tome da je na putu da proigra autoritet koji je stekla svojim dosadašnjim djelovanjem u Europskoj uniji.

Preporuka uredništva