1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Meretlein nas je u svemu nadmašila!"

Iako širokoj javnosti ona dugo nije bila poznata, Meret Oppenheim jedna je od najznačajnijih umjetnica 20.stoljeća. Ovoj ikoni nadrealizma i "šamanici moderne umjetnosti" u Berlinu je posvećena velika retrospektiva.

Rukavice prekrivene krznom iz kojih vire kandže obojene u žarko crvenu boju, likovi koji nestaju u magli, čaša piva na kojoj je nalijepljen rep vjeverice kao i groteskne rendgenske snimke vlastite glave – to su sami neki od objekata kojima je Meret Oppenheim ušla u povijest umjetnosti 20.stoljeća. Teško ju je bilo svrstati u bilo koji smjer ondašnjih umjetničkih zbivanja a tako je nekako ostalo sve do danas. U to će se uvjeriti i svi oni koji posjete novootvorenu izložbu, retrospektivu posvećenu ovoj umjetnici - povodom njezine 100-te obljetnice rođenja. Izložba je otvorena u Berlinu, u Martin-Gropius-Bau a sastoji se od deset tematskih dijelova od kojih svaki predstavlja jedan dio njezina stvaralaštva. Riječ o je o neopisivom bogatstvu materijala, boja, stilova i oblika u kojima se oslikava ne samo njezina neopisiva kreativnost i mašta već i strast s kojom je pristupala umjetnosti ali i životu.

meret oppenheim

Krznene rukavice, 1936. godine

X= Zec

Meret Oppenheim rođena je 6. listopada 1913. godine u Berlinu. Ime je dobila prema liku iz romana Gottfrieda Kellera „Zeleni Heinrich“, djevojčici Meretlein koju su krasile mnoge vještičje osobine. Koliko je ovo ime zapravo uvelike odgovaralo njezinom mentalitetu i osobnosti (u pozitivnom smislu riječi), to je Meret kasnije u svom životu uvijek iznova dokazivala.

Legendarna fotografija s tetovažom na licu

Legendarna fotografija s tetovažom na licu

Kada joj je bilo 16 godina, Meret Oppenheim „zloupotrijebila“ je jednu svoju školsku bilježnicu. Umjesto da u nju piše domaće zadaće, Meret ju je ispisala raznim filozofskim, osobnim mislima i neobičnim idejama. Primjerice, tamo gdje su trebali stajali matematički zadaci, ona je ispisala: „X=Zec“, dodavši ovoj formuli i ilustraciju u crvenom i bijelom. Njezin otac, inače napredan i liberalan liječnik zabrinuo se za svoju kćerku i poslao ju na pregled jednom kolegi i prijatelju – poznatom psihijatru i osnivaču analitične psihologije, Carlu Gustavu Jungu. On je dugo razgovarao s djevojčicom i na kraju je poslao kući s pismom u kojem su stajale umirujuće riječi: „Kako se čini, Vaša je kći u susretu sa svijetom već puno toga naučila i nema nikakvog razloga zašto ona svoje znanje i u budućnosti ne bi još više produbila“.

Krznene šalice i žlice za juhu

S 18 godina, Meret Oppenheim je napustila školu i obitelj koja je tada živjela u Švicarskoj te s prijateljicom pobjegla u Pariz. Njezina je želja bila da postane slikarica. Ovdje je relativno brzo naučila osnove akt –slikarstva i jednakom brzinom upoznala one koji su zapravo Pariz 30-tih godina prošlog stoljeća učinili slavnim i legendarnim. Slikari nadrealizma kao što su Max Ernst, Hans Arp, Alberto Giacometti, Marcel Duchamp i Kurt Seligmann, postali su njezini prijatelji. Među njima je konačno pronašla istomišljenike, ljudi koji su je razumjeli i koji njezine crteže poput X=Zec nisu smatrali nimalo čudnim.

Huš-Huš, najljepši vokal pušten na slobodu, rad iz 1934. godine

"Huš-Huš, najljepši vokal pušten na slobodu", rad iz 1934. godine

U ovo vrijeme je nastala njezina poznata krznena šalica. Nju je 1936. godine kupio Alfred Barr, jedan od osnivača Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Fotografska legenda, Man Ray fotografirao ju je u nekoliko navrata nagu i ove slike objavio. Meret Oppenheim postala je tako doslovno preko noći poznata i osoba vrijedna poštovanja prije svega u umjetničkom krugu onog vremena. „Tko šalicu i žlice za juhu obljepljuje krznom? Meretlein. Tko nas je u svemu nadmašio? Meretlein.“, napisao je primjerice Max Ernst.

Pa ipak, usprkos svemu, ona nije postala niti njihova muza a niti ljubavnica (izuzev strastvene ljubavne veze s Maxom Ernstom) a uvijek se branila i protiv pojma „ženska umjetnica“. Ona je zastupala „androgeni duh“ i borila se protiv svega što je imalo ikakve veze s klasičnom slikom žene.

Prsten i ogrlica iz radionice Meret Oppenheim

Prsten i ogrlica iz radionice Meret Oppenheim

Osobena i emancipirana

„Umjetnici su ti koji sanjaju umjesto društva“, rekla je jednom Meret Oppenheim. Ona sama nikada nije prestala sanjati i to bez obzira na političku situaciju u Europi koja ju je 1937. godine prisilila da se vrati u Švicarsku. U Bernu, gdje je živjela do svoje smrti 1967. godine, se udala za trgovca Wolfganga la Rochea. Ovdje je stanovala u jednom ateljeu u kojem je radila na svojoj umjetnosti svime što joj je stajalo na raspolaganju. Iza nje su ostale slike oblaka, ogrlice od kostiju, građevine od plastičnih slamki. Materijale je pronalazila svuda; u prirodi, na cesti, kuhinji. Uz kombinacije njezinih riječi, ona je sve pronađeno pretvarala u umjetnička djela koja govore o svemu što joj je u tom trenutku palo na pamet – o snovima, mitovima, igrama…

Par, rad Meret Oppenheim

"Par", rad Meret Oppenheim

Drugim riječima, Meret Oppenheim, a to se jasno vidi i na berlinskoj izložbi, bila je doista daleko izvan svog vremena; osebujna vizionarka od koje su mnogo toga naučili i mnogi koji su došli nakon nje.

Preporuka uredništva