1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Meka pljačkaša grobnica

Terorističke organizacije velikim se dijelom financiraju i prodajom opljačkanih umjetničkih radova i arheoloških iskopina s Bliskog istoka. Njihovi kupci su i njemački trgovci umjetninama.

Oaza Palmira u Siriji pripada redu onih lokacija koje se nalaze pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska kulturna baština. No, nakon što je ovo područje osvojila "Islamska država" (IS), ovo mjesto sada nalikuje ogoljelom pejzažu kakvo se obično povezuje s Mjesecom. I tako je to uvijek – gdje god da se zateknu, bilo u Siriji ili u Iraku, teroristi IS-a odmah počinju s „iskapanjima“ arheoloških nalazišta i to na vrlo neprofesionalan način. Nekad koriste buldožere, najčešće eksplozive. Osvajanje nekadašnje Mezopotamije za njih predstavlja prvenstveno dobar i unosan biznis. Predmete koje ovdje pronađu oni vrlo dobro mogu prodati na međunarodnom tržištu umjetnina i starina. Problem nije samo u krađi određenih kipova, nakita, nadrogrobnih i inih ploča već i u tome što sve ono što se IS-u čini nepotrebnim, oni ostavljaju nezaštićenim, u rupama i vremenskim prilikama na volju.

Do sada nikada nije bilo pljačke u ovakvim razmjerima

Fenomen pljačke grobnica zapravo je star koliko i samo čovječanstvo. No, od rata u Iraku, građanskog rata u Siriji te sve do pojave "Islamske države", ove pljačke nikada nisu imale toliki razmjer kao sada. Danonoćno posrednici u ratnim područjima Bliskog Istoka, preko Turske i Libanona, robu dovoze u Dubai. Umjetnine se ovdje ili odmah prodaju ili pripremaju za preprodaju nekom trgovcu starina u Europi ili SAD-u. Prema navodima njemačkog lista Süddeutsche Zeitung, trgovina ukradenim kulturnim dobrima se nalazi na trećem mjestu isplativih „biznisa“ organiziranog kriminala – odmah nakon trgovine oružjem i drogom. Jedno od najvećih središta međunarodne trgovine umjetnina nalazi se u bavarskom glavnom gradu Münchenu.

Ovdje ali i u drugim središtima ove trgovine kao što su Bruxelles ili London, mogu se naći katalozi aukcijskih kuća gdje se ispod fotografije određenog predmeta vrlo često uopće ne nalazi opis podrijetla ili bivši vlasnik. Kupovinom ovakvih umjetnina, kupac ne krši samo zakon već na taj način zapravo i podržava islamistički teror.

Oaza Palmira u Siriji

Oaza Palmira u Siriji

S time u svezi je ovih dana, Ministarstvo kulture Njemačke najavilo donošenje novog zakona koji bi trebao onemogućiti unošenje ukradenih umjetnina u zemlju. Kako je ovih dana na konferenciji za tisak Saveznog kriminalističkog ureda (BKA) izjavila nadležna suradnica Sylvelie Karfeld: „Njemačka je u međuvremenu već postala obećana zemlja ilegalne trgovine kulturnim dobrima“, jedan ovakav djelotvoran novi zakon Njemačkoj je itekako potreban. „Prema dosadašnjim zakonima imamo situaciju u kojoj je jedno obično kokošje jaje bolje zaštićeno i deklarirano od najskupljeg antičkog djela“, rekla je Karfeld.

Međunarodni zakon i njegova njemačka primjena

Konvencija UNESCO-a prema kojoj se međunarodna zajednica obvezuje na zaštitu kulturne baštine, donesena je još 1970. godine. Međutim, Njemačka ju je potpisala tek 2007. Provođenje ove Konvencije u djelo u okviru ovdašnjeg zakona o vraćanju umjetnina vlasniku ili zemlji podrijetla, u Njemačkoj do sada nije funkcioniralo kako treba. Do sada su se umjetnine vraćale na temelju principa popisa – naime, zemlje odakle je neka umjetnina stigla u Njemačku pljačkom ili nekim drugim ilegalnim načinom, morale su saveznoj vladi prijaviti nestanak nekog djela od „nacionalne važnosti“ dotične zemlje. Ovi su radovi trebali biti uneseni u određene liste, odnosno, popise. Međutim, osam godina kasnije, u ovim popisima ne postoji niti jedan jedini predmet iskopan iz neke od antiknih grobnica, te samim time, niti jedan predmet nije nikada vraćen zemlji iz koje je ilegalno iznesen. „Problem je u tome što mnoge zemlje uopće ne znaju koji predmeti su nestali ili iskopani. Znači, vraćanje umjetnina zemlji podrijetla je zapravo iluzija sama po sebi – da bi nešto bilo vraćeno, mora se prvo utvrditi njegovo podrijetlo. A to je dakle teško“, kaže arheolog i kriminolog Michael Mueller-Karpe iz Rimsko-germanskog središnjeg muzeja u Mainzu.

On stoga traži da njemačke vlasti krenu s akcijom istrage već u trenutku kada se neki predmet iz Bliskog Istoka pojavi u Njemačkoj. Naime, izvoz antičkih umjetnina s područja zemalja bivšeg Osmanskog carstva je zabranjen još od 1869. godine. „Čak ako Sirija, Turska ili Irak ne mogu tražiti povrat određenih umjetnina budući da ne mogu dokazati da je njihovo podrijetlo s teritorija ovih zemalja – svima treba biti jasno da je riječ o predmetima koje su u Njemačku stigle ilegalno“, kaže Mueller-Karpe. On kritizira vlasti i zbog slabih kontrola prilikom prelaska granice. „Kada netko bude uhvaćen s koferom punim električnih aparata, taj će zasigurno imati velikih problema. No, kod arheoloških iskopina je drugačije. Vlasti se prave da to ne vide, a time zapravo snose odgovornost . To se ne smije bagatelizirati“, dodaje on.

Grad Jerada u Siriji također je na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a

Grad Jerada u Siriji također je na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a

Traži se promjena paradigme

Najnoviji planovi njemačke savezne vlade i novi planirani zakon, predviđaju stoga da će ubuduće u Njemačku smjeti biti uvezeni samo oni predmeti i umjetnine koji imaju i službenu dozvolu izvoza zemlje podrijetla. Michael Mueller-Karpe međutim navodi kako to nije dovoljno samo po sebi te stoga predlaže i provođenje kazni već za sam pokušaj unošenja neke ukradene umjetnine. Iako se na papiru, službeno ovakva djela kažnjavaju, provođenja u praksi do sada gotovo i nije bilo. Ovaj novi zakon trebao bi 2016. godine stupiti na snagu. Mueller-Karpe navodi kako će vjerojatno i ovoga puta lobby trgovaca umjetnina pokušati saveznu vladu staviti pod pritisak (kao i 2007. godine). „No, bilo bi dobro kada bi se ovoga puta savezna vlada uspjela oduprijeti tom pritisku. Tome se mogu samo nadati“, zaključuje ovaj stručnjak.