Međunarodni reaktor za fuziju „Iter“ u Francuskoj

Odluka o izgradnji reaktora na jugu Francuske u mjestu Cadaracheu okončala je višemjesečni spor s Japanom koji se također natjecao za stanište ovog reaktora za istraživanje. U projektu sudjeluju Europska unija, Kina, Rusija, Južna Koreja, SAD i Japan. Prvi pokusni reaktor u funkciji bi bio 2015. godine.

Odluku o izgradnji reaktora u Francuskoj pozdravio je predsjednik Chirac koji je naglasio kako je Francuska sa svojih 58 atomskih elektrana nakon SAD-a zemlja s najviše nuklearki na svijetu. „Iter“ je projekt kojim se energija dobiva putem stapanja atomskih jezgara.

„Reaktor ove vrste manje je opasan od ostalih“, pojašnjava stručnjak za nuklearnu fiziku Bruno Rougier i dodaje: „Iter ima dvije prednosti. Prvo: proizvodi manje nuklearnog otpada koji zrači samo tisuću godina. Druga prednost je još važnija: unutrašnjost reaktora ne može se rastopiti. Dakle, ono što se dogodilo u Černobilu više nije moguće. Zasto? U unutrašnjem dijelu reaktora moraju vladati visoke temperature, a kada one padaju, ne dolazi do fuzije. Dakle, moguća je proizvodnja električne energije bez opasnosti“, naglašava Rougier.

Morska voda kao sirovina

Korist od ovakve vrste pojekta opisao je i povjerenik Europske komisije Janez Potočnik, zadužen za znanost i istraživanja: „Iskustva koja stičemo u ovom procesu vrlo su pozitivna. Vjerujem da sve strane i svi partneri iz dogovora oko izgradnje ovog reaktora izlaze snažniji. Tu prije svega mislim na Japan i Europsku uniju koji su izgradili vrlo snažno partnerstvo koje se temelji na povjerenju“, konstatira povjerenik Potočnik.

U reaktoru bi se simulirala proizvodnja sunčeve energije. Prilikom atomske fuzije koristila bi se morska voda. Na taj način znanstvenici pokušavaju pronaći i razviti neiscrpan izvor povoljne i za okoliš pozitivne energije. Fuzija atoma smatra se tehnologijom budućnosti, jer je pri tome nuklearni otpad minimalan, a potrebne izvorne tvari u moru beskonačne. Unatoč dugogodišnjem istraživanju znanstvenicima do sada nije uspjelo da razviju reaktor koji bi se mogao korisititi u komercijalne svrhe. Sadašnji planovi su da eksperiment traje 30 godina te da se stvore radna mjesta za oko 10 000 ljudi.