Maturantica spašava sirotište

Na svakom tanjuru po jedan krumpir. Ne bi se baš moglo reći da se radi o obilnom obroku. No on je prvi nakon dva dana. Djeca oko stola su su istodobno gladna ali i znatiželjna: tko je ta djevojka iz Europe koja je sjela za njihov stol? Rahel Gogolin se još uvijek dobro prisjeća svog prvog posjeta sirotištu u Kitaleu, jednom gradu u zapadnoj Keniji. U to vrijeme, prošle godine, Rahel je još radila kao pomoćna nastavnica u jednoj kršćanskoj osnovnoj školi a tada je, za vrijeme jednog izleta, susrela Milly Dindi, upraviteljicu sirotišta u Kitaleu.

Pomoć iz Bavarske

Dindi je osnovala sirotište koje je u početku financirala iz vlastitog džepa, kako bi pomogla djeci iz slamova, mahom djevojčicama koje su nakon kućnog nasilja i česte prisile na prostituciju, zadnje utočište pronašle u ovoj ustanovi. Rahel je htjela malo bolje upoznati rad Dindi i njezinog sirotišta. Ono što joj je kao prvo upalo u oči je činjenica da ovdje nedostaje novca i to za najosnovnije potrebe. Sve je doduše održavano i čisto ali nedostaje svega ostalog. Prije svega novaca za hranu i malo više namještaja. Na 20-toro djece dolaze tek dva prava kreveta i nekoliko madraca u vrlo lošem stanju. Rahel je prvo pomagala sama sa svojih 10 eura mjesečno a zatim je uvidjela da je to premalo i tako angažirala i svoju protestantsku zajednicu kod kuće u bavarskom Dinkelsbühlu. Tamo je zajedno s roditeljima osnovala udrugu "Havilah Help" po jednoj zemlji iz starog zavjeta, punoj zlata i dragog kamenja. Ime je odabrano jer Milly Dindi, kako kaže, u svakom djetetu u sirotištu vidi dragi kamen.

Joy Rahel

U međuvremenu više od 20 sugrađana aktivno podupire rad Raheline udruge. Sada svakog mjeseca u Keniju prebacuje preko 750 eura. Od ove pomoći iz daleke Njemačke profitira i mala Joy koja je dvije godine nakon dolaska u sirotište samo apatično sjedila i nije komunicirala s nikim. Tek je kroz rad s Rahelom počela koliko-toliko normalno komunicirati s okolicom. Zbog toga su joj nadjenuli i drugo ime - Rahel. 750 eura iz Njemačke na prvi pogled ne djeluje mnogo no za afričke prilike je to ogromna svota koja je projektu sirotišta otvorila nove horizonte. "Milly sada može bez problema platiti račun za struju, djeci podijeliti tri obroka dnevno i kupiti im solidnu odjeću. Tu su i novi kreveti a za štićenike sirotišta se održava i nastava", priča Rahel. Zaposleno je i dodatno osoblje.

Budućnost okrenuta socijalnom radu

Državnu pomoć za svoju instituciju Milly ne dobiva. No Rahel je iskustvo u Kitaleu pomoglo i u odabiru budućeg zanimanja. Od jeseni bi trebala studirati socijalni rad. No već je sad jasno da je svojim angažmanom za afričku siročad Rahel daleko ispred svojih budućih kolega. Zasluge za činjenicu da sirotište radi zahvaljujući njezinom angažmanu Rahel ne prihvaća tako lako. "To nije samo moja zasluga. Moja je doduše bila ideja ali u međuvremenu mnogi podržavaju 'Havilah Hope'. Znam da sama nikada ne bih uspjela", govori 20-togodišnja Njemica.