1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Manjak nužnika vodi do bolesti

2,6 milijardi ljudi diljem svijeta živi bez nužnika. Oni ove potrebe pokrivaju u poljskim WC-ima, rijekama, noćnim posudama ili jednostavno - iza prvog grma. I time u opasnost dovode svoje zdravlje.

Zwei Frauen schauen am Dienstag (14.10.2008) in Belabo Upazila (Bangladesch) aus dem Fenster einer Wellblechhütte, an deren Außenwand ein Plakat in Landessprache zum regelmäßigen Händewaschen und Benutzen einer Latrine auffordert. Das Plakat wurde im Rahmen einer Projektreise der Ehefrau des deutschen Bundespräsidenten, Eva Luise Köhler, angebracht, die auch Schirmherrin der Kinderhilfsorganisation Unicef ist. Im Mittelpunkt der knapp einwöchigen Tour durch das Nachbarland Indiens steht die bessere Versorgung der Menschen mit Trinkwasser und sanitären Einrichtungen. Der 15. Oktober ist weltweit der Tag des Händewaschens. Foto: Soeren Stache dpa/lbn +++(c) dpa - Bildfunk+++

Tag des Händewaschens

Liječnik Dieter Häussinger je zahvaljujući svom zanimanju vidio puno svijeta. Jedno od njegovih službenih putovanja odvelo je ovog profesora na Sveučilišnoj klinici u Düsseldorfu u indijski milijunski grad Kalkuttu. Kad se jedno jutro taksijem vozio ulicama tog grada vidio je kako djeca spuštenih hlača čuče uz rub ulice i obavljaju nuždu. "Potpuno je jasno da to vodi širenju bolesti", ističe Häussinger, koji u Düsseldorfu vodi Kliniku za gastroenterologiju, hepatologiju i infektologiju.

Djeca u jednom samu u Kalkutti

Djeca u jednom samu u Kalkutti

Pristup toaletu, čistoj vodi čija se kvaliteta redovito kontrolira u zapadnom je svijetu sam po sebi razumljiv. Ne i u mnogim zemljama Afrike, posebno južno od Sahare, te u velikim dijelovima Azije, primjerice u Indiji. U zaštiti od zaraznih bolesti uz toalete, barem jednako važnu ulogu igra i osobna higijena.

Fekalno-oralno prenošenje

U ljudskom se izmetu nalaze brojni uzročnici bolesti. A dio njih može jako dugo preživjeti. "Prije svega u tekućim medijima", objašnjava Dieter Häussinger. U zemljama u kojima nema strogog odvajanja kanalizacijske vode od one koja se tek treba upotrijebiti, opasnost od zaraze je velika. "Fekalije odlaze u vodu a istovremeno će se ta voda opet upotrebljavati kako bi se njome na primjer opralo posuđe". Ali i izmet koji ne dođe u dodir s vodom predstavlja opasnost. Muhe na svojim nožicama raznose uzročnike bolesti i mogu ih, kad slete na hranu, prenijeti na ljude.

Bakterija koja uzrokuje proljev

Bakterija E.coli koja uzrokuje crijevne bolesti

"Fekalno-oralnim" stručnjaci nazivaju najčešći način prenošenja zaraznih bolesti, uzrokovanih manjkom nužnika.To znači na primjer - s ruku u usta. Nakon što je netko u sebe unio uzročnika bolesti, tijelo mu se počinje braniti: "Svaki uzročnik proizvodi određeni otrov", objašnjava profesor Häussinger. "Taj otrov dovodi do toga da želudac vrijedno počne proizvoditi tekućinu kako bi isprao tog uzročnika". I to dovodi do proljeva.

Proljev je ogroman problem

Sebastian Dietrich iz humanitarne organizacije "Liječnici bez granica" proljev smatra jednom od glavnih bolesti s kojima se on i njegovi kolege u raznim dijelovima svijeta susreću. Između 3.000 i 6.000 djece u svijetu dnevno umire od posljedica proljeva jer je njihovo tijelo izgubilo previše tekućine.

"Bolesti proljeva su ogroman problem", ističe Dietrich. "No oni će postati još veći problem u dijelovima stanovništva ili među djecom čiji je organizam već ionako oslabljen. Na primjer kod ljudi koji često obolijevaju od malarije ili pate od izgladnjelosti", upozorava ovaj stručnjak.

Majke s bolesnom djecom u Malawiju

Najviše stradaju djeca

Ono što odrasle osobe već zahaljujući veličini svog tijela često mogu kompenzirati odnosno nadoknaditi, kod malih brzo vodi u smrt. "Kod gubitka tekućine od litru ili dvije često već može biti prekasno", kaže ovaj liječnik. Pri tomu već otopina za pomoć kod dehirdacije napravaljena od vode, šećera i soli može pomoći da se tijelo oporavi. Ali i pri tome mora voda biti čista i bez klica.

"Problematično međutim postaje kod bolesnika koji su već dehidrirali u tolikoj mjeri da više ne mogu ni piti, znači već su totalno apatični", upozorava ovaj liječnik. Tada pomaže samo infuzija. No najbliža postaja gdje se to može obaviti često je predaleko.

Ljudi se jednostavno isuše

Zarazna bolest od koje vlada najveći stah je kolera. Ona se javlja prije svega kad puno ljudi živi zajedno na malom prostoru gdje nema toaleta ili čiste pitke vode. Onda je samo pitanje vremena kad će fekalije na bilo koji način dospjeti u vodu za piće i kad će doći do epidemije. "Haiti je tipičan primjer", podsjeća Sebastian Dietrich.

Niz primitvnih poljskih WC-a

Niz primitvnih WC-a, ali i to je bolje nego ništa

Kod kolere ljudi pate od "vodenog proljeva". Oboljeli lako mogu u jednom danu izgubiti između deset i dvadeset litara tekućine. "To su dvije kante vode", kaže Dietrich. "Tada čovjek uopće više ne može ići do toaleta. Tu sve samo teče van". Ono što kod kolere na kraju dovodi do smrti je eksikoza, čovjek jednostavno isuši.

Pri spriječavanju nastajanja zaraznih bolesti, izgradnja toaleta je jedna od najvažnijih mjera. Za Dietricha i njegove kolege to je jedna od prvih stvari o kojoj vode računa čim stignu u neki izbjeglički logor. "Jednostavna rupa u zemlji iznad koje je posavljena nekava kućica, rešetka da se spriječi skupljanje muha i odvod, da ne smrdi previše", to mora biti dovoljno da bi se izbjeglo ono najgore, kaže Sebatian Dietrich.

Preporuka uredništva