Manipuliranje dosjeima igre su bez granica

Tko je špijao za KOS, UDBU, SDS i ostale sve moguće jugoslavenske tajne službe, tko je, poglavito od novinara, imao dosje kod KOS-a, UDBE, SDS-a i ostalih svih mogućih jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj je još uvijek tema oko koje se diže velika prašina.

Zadarski tjednik Hrvatski list u najnovijem je broju objavio popis 139 osoba za koje se tvrdi da su bili suradnici zloglasne UDBE i inih jugoslavenskih tajnih službi. Urednik Hrvatskog lista Ivica Marijačić osjetio se, kako je kazao, ponukanim na objavu popisa nakon što je bivši urednik Informativno-dokumentarnog programa HTV-a Tomislav Marčinko u intervjuu zagrebačkom Večernjem listu izjavio kako i danas na HTV-u rade bivši suradnici jugoslavenskih tajnih službi, ali Marčinko ta imena nije objavio.
Popis "suradničke mreže" Službe državne sigurnosti RSUP-a Socijalističke Republike Hrvatske, kako stoji na kopiji dokumenta u zadarskom listu, sastavile su hrvatske obavještajne službe u srpnju 1997. godine. Prema tvrdnji bivšeg ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića popis je djelomična rekonstrukcioja koju je na zahtjev Miroslava Tuđmana, tadašnjeg šefa HIS-a, napravio Josip Perković, zadnji ravnatelj Službe državne sigurnosti u socijalističkoj Hrvatskoj. No, Šeparović upozorava kako se tim popisom manipuliralo u političke svrhe.

Marijačić i sam priznaje kako ne može biti siguran je li popis istinit: "Ono što Hrvatski list jamči je činjenica da je to dokument hrvatske obavještajne zajednice iz 1997. godine. Koliko su ti podaci, dakle, u samom dokumentu točni ili ne, mi u to ne ulazimo."

Moderno prokazivati «kompromitirane»

Prijetnje javnom komprimitacijom zbog nečije stvarne ili navode suradnje s UDBOM, prisutne su na hrvatskoj političkoj sceni od ranih 90.-tih. Dva su najpoznatija primjera zloporabe tih navodnih UDBINIH dosijea - dokumentarni film o Bruni Bušiću, iza čijeg su snimanja stajali tadašnji predvodnici HDZ-ove desnice: pokojni ministar obrane Gojko Šušak i današnji sudac Ustavnog suda Vice Vukojević. U tom je filmu nekoliko tadašnjih istaknutih političara proglašeno konfidentima jugoslavenskih tajnih službi. Drugi je slučaj objavljivanje navodnih UDBINIH doušnika u Vjesniku 1999. godine, kada je počela politička borba za Tuđmanovo nasljeđe.
Zlatko Kramarić, jedan od prozvanih, ističe kako se od osamostaljenja Hrvatske odbija ozbiljna javna rasprava o lustraciji ali se ciklički maše nekim navodnim popisima špijuna: "To je krajnje neodgovorno prema ljudima. I doista mnoge se sudbine na ovakav način mogu dovesti u jednu vrlo neugodnu situaciju. Moja savjest je čista, moj rad je transparentan."
Uz Kramarića na popisu je tek nekoliko danas aktivnih političara, primjerice predsjednik Sabora Vladimir Šeks i drugi čovjek hrvatske diplomacije Hido Biščević te nekoliko ljudi iz vrha Katoličke crkve i Islamske zajednice u Hrvatskoj. Predsjednik mešihata efendija Šefko Omerbašić šokiran je popisom: "Nikada nikoga nisam špijunirao, niti pratio. Privođen u UDBU jesam. Da li je to zbog toga što sam privođen, odnosno pozivan ili ne, ne znam."

Tko je inicijator?

Dok Marijačić tvrdi kako je popis objavio jer građani imaju pravo na informaciju, čulo se i da se objavom takvih popisa želi odvratiti pozornost javnosti od stvarnih problema u zemlji. Dio političara, među kojima je i predsjednik Stipe Mesić, misli da radikalna desnica diže glavu. Ivica Đikić, politički analitičar splitskog tjednika Feral Tribunea smatra kako se ta navodna desnica precjenjuje: "Najbliži sam tome da je to proizvod privatnog ludila i privatnih opsesija nekolicine ljudi, među njima, Markice Rebića, Ivice Marijačića, Davora Domazeta Loše. Takvih ljudi koji su potpuno marginalne političke pojave. Mislim, i nisu političke pojave nego su više parapolitičke i parašpijunske pojave, koje i s vremena na vrijeme toj istoj javnoj sceni nametnu neku temu za koju oni smatraju da je važna. Što mislim da govori o tome da ova zemlja lako podliježe privatnim ludilima nekolicine ljudi."
Nadajmo se da je ovo zadnji pokušaj da se ti nekakvi, navodni popisi suradnika jugoslavenskih obavještajnih službi rabe i zlorabe za političke igre u kojima su, pored osoba navedenih na popisu, žrtve političkog nasilja i svi građani Hrvatske.