Mandžukić kao krunski dokaz

Krenimo od početka. Što je uopće zaleđe? Najjednostavnije bi bilo reći: zaleđe je onda kad zaleđe dosudi sudac. Mogu li navijači uvijek shvatiti zašto je neka situacija zaleđe, a neka druga (možda gotovo identična) nije? Teško je to shvatiti.

Evo i jednog primjera. To je bila situacija iz prve utakmice nove sezone Bundeslige. Minhenski Bayern je s 3:1 savladao Borussiju iz Mönchengladbacha. Sporna se scena dogodila kod drugog gola bavarske ekipe. U glavnoj je ulozi bio Mario Mandžukić (naslovna fotografija: u sredini).

Ako niste gledali utakmicu, evo i kratkog opisa situacije. Slobodni udarac s desne strane, Arjen Robben trči prema golu. A tamo se nalazi cijeli niz igrača. Jedan od njih odmah upada u oko. To je Mandžukić. On se nalazi barem tri-četiri metra iza Borussijine obrambene linije. To je zaleđe. Jasno kao dan. Ili možda ipak ne?

A onda se stvari odvijaju jako brzo. Lopta ide u smjeru kaznenog prostora, skupina igrača dviju momčadi ju prati, cijela obrambena linija se pomiče prema vratima gostujuće ekipe. Odnosno: svi idu prema Mandžukiću. On je cijelo vrijeme bio usamljen ispred protivničkog golmana Marc-Andréa ter Stegena.

Franck Ribéry (iz te mješovite skupine igrača) dodirom noge preusmjerava nabačenu loptu prema golu Borussije, ter Stegen jedva brani, lopta je u šesnaestercu, Mandžukić u blizini, hrvatski napadač koristi novonastalu situaciju i s kratke udaljenosti posprema loptu u mrežu. Gol. Slavlje "crvenih". Bayern vodi 2:0!

Bio je to regularan zgoditak. Da Ribéry nije dotaknuo loptu, sudac bi poništio Mandžukićev gol. On je bio cijelo vrijeme u tzv. "pasivnom" zaleđu.

"Nova situacija"

Poznavatelji nogometnih pravilnika samo će slegnuti ramenima i reći da je došlo do "nove situacije" na terenu. Dovoljno je samo da neki igrač nakratko dodirne loptu kako bi od "aktivnog" nastao "pasivni" ofsajd. Skeptični navijač će se zapitati: ali ljudi, je li u slučaju Mandžukića doista nastala posve "nova" situacija?

Podsjetimo: nakon što je lopta došla do njega, Ribéry nije driblao, nije kontrolirao posjed lopte i tek onda uputio udarac prema ter Stegenu. On je u postojećoj situaciji samo nakratko dodirnuo loptu kako bi utjecao na promjenu njezinog smjera. Za mene to nije "nova" situacija. "Nova" situacije nije nastala ni nakon ter Stegenove obrane.

Uoči početka nove sezone, ponovno je (po koji put?) modificirano pravilo o tzv. "pasivnom" i "aktivnom" zaleđu. Napadač je po tome u aktivnom zaleđu onda kad se nalazi iza protivničke obrane i kad lopta dođe do njega - svejedno je da li ju uputi golman ili neki protivnički igrač. Zar to nije zapravo opis situacije u kojoj je Mandžukić postigao zgoditak? Ili smo nešto krivo shvatili?

"Pasivno zaleđe"

Shvaćate li vi o čemu se radi? Jeste li shvatili razliku između "aktivnog" i "pasivnog" zaleđa? Promjene, korekcije i modifikacije pravila ništa ne donose. Ostaje samo gorak osjećaj da napadači prilično često profitiraju u situaciji u kojoj su bili u "pasivnom" zaleđu.

U ovom slučaju ne vrijedi čak ni ustaljeno pravili "u slučaju dvojbe treba suditi u korist napadača". Mandžukić primjerice nije morao ući u dvoboj kako bi se dokopao lopte. On je stajao u kaznenom prostoru i lopta je došla do njega. On je u stilu svakog dobrog golgetera, "namirisao" gdje bi lopta mogla biti.

Nogometni taktičari i lukavci poput Mandžukića u sadašnjoj situaciji mogu obilato profitirati od važeće regulacije zaleđa. Ja nisam protiv pravila o "pasivnom" zaleđu. Mandžukićev gol nije odlučio utakmicu u 1. kolu Bundeslige, ali svejedno ostajem pri mišljenju: mora se konačno revidirati što je, a što nije "nova situacija" na travnjaku.

Tek onda će pravilo o "pasivnom" zaleđu biti pravedno i atraktivno. I naravno: u interesu nogometa.