1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Mama, hoće li pucati na nas?"

Kada je Zhang Xianling zadnji put vidjela svog sina, upozorila ga je da se čuva policijskih palica. Ni na kraj pameti joj nije bilo da bi vojska mogla zapucati. Njezinog sina više nema, a ona se i dalje bori za - istinu.

Ubijeni prosvjednik na cesti, oko njega grupa studenata

Nitko nije očekivao da će do toga doći, da će vlastita vojska početi pucati na narod!

U noći s 3. na 4. lipnja 1989. kineska je vojska u krvi ugušila studentske prosvjede na Tiananmenu, Trgu nebeskog mira. U gušenju kineskog pokreta za demokraciju ubijen je i tada 17-godišnji Wang Nan. Njegova se majka od tada bori za pravdu. Prije nego što će izaći iz kuće Wang je svojoj majci postavio pitanje koje je ostavilo bolne rane. "Prije nego što će izaći upitao me: misliš li da li će oni pucati na nas? Odgovorila sam da ne, sigurno neće pucati. Čak se ni u godinama Mao Ce Tunga, četveročlane bande i Komunističke partije Kine nije pucalo. Neće ni danas", priča njegova majka.

Šok je bio prevelik

Zhang Xianling

Zhang Xianling - tužna majka i hrabri borac za pravdu

Xianling je bila uvjerena u svoje riječi koje je tada uputila sinu, ali ga je ipak upozorila: "U masovnim demonstracijama koriste palice kojima udaraju po glavi. One mogu i ubiti. Zbog toga je sa sobom ponio i kacigu, da se zaštiti." Iskustva starijih generacija 1989. godine nisu više vrijedila. U srcu glavnog grada Pekinga vojska je počela pucati na vlastite građane. Šok je bio velik. "Čula sam prve hice i upitala sam supruga tko to sada pali vatromet. On mi je na to odgovori: budalo, nitko se ne igra vatrometom, pucaju. Pucaju? - upitala sam, smatrajući kako je riječ o gumenim mecima a ne o pravim", prisjeća se Xianling. Nakon što ih je nazvao jedan prijatelj tvrdeći kako je vidio bljesak iz otvora cijevi, Xianling je u nevjerici pitala: "Vatra? Vidi li se kod gumenih metaka također bljesak?" No, nije se radilo o gumenim mecima. Njezin je sin te noći poginuo, a ona se od tada bori za istinu, istinu o tome što se zapravo dogodilo. "Kada smo pronašli leš našeg sina, morala sam riješiti jednu zagonetku. Na glavi je imao zavoj, netko mu je pokušao pomoći. Nismo odmah vidjeli gdje je bio pogođen. Samo smo vidjeli zavoj. No, na leđima je imao veliku mrlju od krvi. Kasnije smo vidjeli da je pogođen u glavu i da mu se krv izlila na majicu", prisjeća se Xianling. Za nju postoji niz neodgovorenih pitanja: tko mu je stavio zavoj, pod kojim je okolnostima ozlijeđen, kako je umro...

Tenkovi idu ulicom bez milosti i kočenja prema osobi koja stoji na ulici

Bez milosti...

Supruga je nazvao jedan čovjek, prisjeća se Xianling, koji mu je u detalje ispričao gdje je ranjen njihov sin, kada je umro, čak mu je i rekao broj učeničke iskaznice. Broj je veoma dugačak, tako da je ta osoba morala ispred sebe imati iskaznicu njihovog sina, priča ona. Tada si je rekla kako moram pronaći tog čovjeka. Ali prije svega Xianling ne želi da se njezino ubijeno dijete obilježava kao "kontrarevolucionarni element" - naziv koji se nakon gušenja demonstracija službeno upotrebljavao za sve koji su u njima sudjelovali. Xianling nije jedina. Zajedno sa 150 obitelji žrtava udružila se u pokret "Tiananmenske majke", koji prikuplja sve informacije vezane za krvoproliće na pekinškim ulicama. Ono ignorira sve zabrane i majke podsjećaju javnost na ubijene članove svojih obitelji. Potiče ih osjećaj da, nakon što su izgubile djecu, više nemaju što izgubiti. "Tuga je neopisiva. Kada pomislim na svog sina i danas mi srce zalupa i ruke mi se tresu. Kroz glavu mi prolaze uvijek iste misli: moram za njega izboriti pravdu. I za svu drugu ubijenu djecu. U to želim uložiti svu svoju snagu. Tko ne želi pravednost za svoje ubijeno dijete ne zaslužuje biti majkom", uvjerena je Xianling.

Autor: Shi Ming / M. Ljubičić

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic