1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Mali veliki Knut - ili kako je polarni medvjedić očarao Nijemce

Polarni medvjedić Knut, koji se prije četiri mjeseca rodio u Berlinskom zoološkom vrtu, izaziva posljedjih tjedana u Njemačkoj pravu poplavu emocija koja već poprima globalne razmjere.

default

Knut je osvojio srca milijuna Nijemaca.

Fenomen Knut već je zapljusnuo i obale druge strane Atlantika, gdje je Knut, slično kao i u Njemačkoj, postao prava medijska zvijezda. Nedavno je osvanuo čak i na naslovnici američkog izdanja časopisa Vanity Fair,. Knutovo prvo službeno predstavljanje javnosti "u živo" prenosili su ozbiljne televizijske postaje N24 i n-TV koji izvještavaju o najvažnijim odgađajima u svijetu, a CNN je u Berlin poslao svoju televizijsku ekipu da snimi taj ekskluzivni događaj, koji se slučajno poklopio s Bushovom neočekivanom najavom kako će se zauzeti za zaštitu polarnih medvjeda.

Nitko ne može ostati ravnodušan

Doista je nemoguće ostati ravnodušan prema tom preslatkom medjvjediću. Već sama njegova pojava - nezgrapni čupavi debeljuško, nedužno bijele dlake, krupnih vlažnih tamnih očiju, medek - ali živi ! koji se poput nestašne bebe valjuška i proteže i otkriva svijet pred očima ustreptale javnosti - te slike pokreću srca i najtvrdokornijih promatrača! O djeci dakako ne treba ni govoriti - njima su životinje, posebno mladunčad ionako bliski i bez medijske strke. A tko se od odraslih ne prisjeća rado svoje, za mnoge najomiljenije igračke: medvjedića, Teddyja, medeka - ili kako ih se sve ne naziva. Sjećanja iz djetinjstva ionako imaju ogroman potencijal - i u negativnom kao i u pozitivnom smislu - a ovoga puta je Knut pritisnuo na onaj najdublji emocionalni "gumb" koji često neiživljen tinja i kod mnogih odraslih ljudi.

Drame s Knutom

No ne samo Knutov izgled i ponašanje, iz kojeg zrači nedužnost i ljepota prirodnosti, već i njegova sudbina, pomogla je da se ljudi vrlo duboko emocionalno identificiraju s tom novom njemačkom maskotom. Naime - kao i u svakoj pravo drami , najprije mora postojati neki prijeteći zaplet kako bi se emocije mogle još snažnije zakuhati. A taj zaplet dogodio se već na samom početku Knutovog mladog i već sada vrlo slavnog života: u Berlinskom zoološkom vrtu njegova se rođena majka odbila brinuti o njemu, tako da je svu majčinsku brigu o njemu preuzeo njegovatelj berlinskog zoološkog vrta Thomas Doerflein. Danima su njemački bulevarski listovi donosili dirljive fotografije mladog muškarca koji je, nježno privijajući Knuta na prsa, hranio bespomoćnu životinju na flašicu - pri čemu su obojica očigledno uživali bez konca i kraja. Koga ne bi dirnule takve slike koje razbijaju sve moguće klišeje, pogovoto o muškarcima koji ne brinu ni za vlastiti podmladak, a takvih je u Njemačkoj, kao, na žalost i svugdje drugdje u svijetu, na pretek. Često su se tih dana mogli čuti uzdasi i zavidni komenatri - kad bih barem ja bila ili bio na mjestu tog sretnog njegovatelja...Svatko želi biti što bliže Knutu.

Drugi dramatični moment - kojeg je također na svojoj naslovnici objavio Bild Zeitung iz alarmantan naslov: "Mora li Knut umrijeti od otrovne inekcije?" O čemu se radilo ?

Tek što je Knut malo ojačao i pokazao da može preživjeti uz ljudsku pomoć, dakle bez svoje bezdušne majke - što se ne podrazumijeva - javili su se brižni zaštitnici prirode i tvrdili kako ovako umjetno održavani život medvjedića bez kontakata s vlastitom životinjskom rasom, za njega predstavlja pravu opasnost, jer se više nikada neće moći uklopiti u svoju pravu prirodnu sredinu. Povela se rasprava - nije li ga bolje uspavati inekcijom i prekratiti mu moguće muke u budućnosti. Na što su naravno svi planuli, a djeca u berlinskim dječjim vrtićima organizirala su - dakako uz pomoć svojih odgajatelja - prave dječje medvjeđe demonstracije s trasparentima "Knut tut gut " - što otprilike znači - "Knut svima čini dobro", "Ne damo Knuta", Knut mora živjeti" i slično. Tiraža Bild Zeitunga raste astronomski. Slijedećeg dana - svima je laknulo. Bild je objavio. "Knut smije živjeti!" A dnevni listovi u svojim on-line izdanjima i audio depoima pohranjuju Knutovo zadovoljno mljackanje i grickanje njegove omiljene četke. Omiljena igračka djetinjstva odjednom je postalo pravo živo biće ...

Novi emocionalni zajednički nazivnik

Njemačka javnost, koja je ovog ljeta dala oduška svojim pozitivnim emocijama , identificirajući se s njemačkom nogometnom momčadi, sada je očito u Knutu pronašla svoj novi emocionalni zajednički nazivnik: potrebu da zaštiti jedno prekrasno nedužno stvorenje i time spasi nepatvoreni komadić prirode, stvorenje koje svojom emocionanom energijom hrani milijune ljudi. Neki kritičniji mediji koji prate "fenomen Knut", te osjećaje označuju pojmom "histerija" i kritiziraju kako sve to poprima vrlo kičerske razmjere, te da se radi samo o tipičnom kapitalističkom mehanizmu eksploatiranja emocija. No svi se slažu s time da se odjednom u javnosti , bez ikakvog stida i sustezanja, javno pokazuju emocije, a tim se fenomenom, dakako već vrlo ozbiljno bave povjesničari, sociolozi i psiholozi. Povjesničar Arnulf Baring kaže: "Mali Knut oslobađa nas straha od pokazivanja osjećaja u javnosti. Mi više ne gledamo sa zavišću one za koje vjerujemo da su sretni. Sada i mi smijemo biti sretni". Filozofi dakako odmah vrebaju s pitanjem: A što je to sreća? Psiholozi i sociolozi se pak pitaju: znači li to da su ljudi u zemlji s jednim od najnižih stopa nataliteta u svijetu, kronično emocionalno izgladnjeli i u Knutu kompenziraju svoje neispunjene roditeljske osjećaje? Ili pak svoje vlastite neispunjene dječje osjećaje ? Što to znači u zemlji u kojoj se na tim istim Bildovim naslovnicima redovito objavljuju fotografije seksulano zlostavljane i nerijetko potom mučki ubijene djece? Ili djece koja su potpuno zanemarena i zapuštena pronađena mrtva u prljavim stanovima, pa čak i hladnjacima i koje su zaboravili ne samo njihovi vlastiti roditelji i okolina, već i socijalne službe koje su plaćene da se brinu o njima? To je druga strana emocionalne medalje, a takvih vijesti - iz takozvanog "običnog", svakodnevnog života već je svima dosta. A o vijestima o ratovima i globalnim katastrofama - ekološkim i ostalim - da i ne govorimo.

Knut i ekologija

Malo više osjećaja sreće u ovim tjeskobnim vremenima svakome može dobro doći. Naime, briga za Knutovu sudbinu zbiva se upravo u vrijeme kada tu istu javnost zapljuskuju i zastrašuju UN- ovi izvještaji promjeni klime - o tome kako čovjek zapravo postupa s prirodom i suočava ga s posljedicama koje se već sada mogu i te kako dobro osjetiti. I koliko milijardi eura će koštati spriječavanje daljnjeg zagrijavanja atmosfere, zbog koje će, kako stručnjaci predviđaju, izumrijeti oko 30 posto životinjskih i biljnih vrsta, a izravna opasnost prijeti upravo polarnim medvjedima.Tako je Knut dospio u sam fokus ekoloških rasprava, a njemački ministar za zaštitu okoliša Sigmar Gabriel, koji se proglasio Knutovim kumom i pratio ga pri njegovom prvom istupu u javnost, iznio je zanimljiv prijedlog: "Želimo imati jednu maskoticu za konferenciju o zaštiti vrsta u svibnju slijedeće godine, a zaštita vrsta usko je povezana sa zaštitom klime. Zajedno sa zoološkim vrtom smo došli na ideju kako bi se Knut mogao pobrinuti prije svega za to da spasi od izumiranja članove svoje obitelji na Sjevernom polu."

Komercijalizacija "fenomena Knut"

Tu su vijest prenijeli gotovo svi svjetski mediji - od Irske do Indije, od Teksasa do Južne Afrije, Kine, Japana i Uzbekistana. Takav emocionalni potencijal sa zagarantiranim globalnim djelovanjem predstavlja ogroman kapital - ne samo u emocionalnom smislu, već i u onom najdoslovnijem, a mnogi su se već dosjetili kako da tu razdraganost što bolje unovče. Nije riječ samo o industriji igračaka, koja je u medekima već ionako davno otkrila svoj El Dorado. Dovitljivi proizvođači koje-čega lijepe sličice slatkog medvjedića na sve moguće proizvode - od tanjura do slatkiša, a ne prezaju čak ni od toga da elegantnoj čeličnoj kanti za smeće nadjenu ime "Knut". Komercijalizacija fenomena Knut ne poznaje granice, a svoj je trag Knut ostavio i na svjetskim burzama, koje su od njegovog pojavljivanja u udarnim vijestima, lagano porasle. Tako je Knut potvrdio stajališta nekih financijskih stručnjka koji uporno tvrde kako raspoloženje u zemlji - dakle: emocije - također utječu na burzovne krivulje. Zvuči li vam to poput neke bajke o medvjediću koji je uspio zavrtjeti inače vrlo hladne glave burzovnih špekulanata kojima se u očima i pred očima vrte samo brojke???

....a kad odraste ?

Bilo kako bilo - ova je polarna beba, ni kriva ni dužna, dotaknula jedan ogromni rezervoar emocija i time pokrenula pravu lavinu. Dakako da se može beskrajno raspravljati o tome tko koga zlorabi u toj cijeloj priči, ali u ovom trenutku to malo koga zanima. No neki se ipak s pomalo zebnje u srcu pitaju - a što će biti s Knutom kad poraste, kad izgubi svoju auru bebe i postane "obični" polarni medvjed koji će ostatak života najvjerojatnije apatično provesti u svom zlatnom kavezu. A i kamo da se vrati ? Sjeverni se pol ionako topi čak i brže nego što su predviđali najveći pesimisti.

Problem je s medvjedima što oni ipak moraju kad-tad odrasti i pokazati i svoju drugu stranu prirode i možda se od razmažene bebe pretvoriti u prijeteću zvijer. Takvu je sudbinu naime već doživio jedan drugi medijski razvikani medo - medvjed Bruno, za kojeg se pretpostavlja da je sa slovenske stane prešao na austrijsku stranu Alpi. Simpatije za tog medvjeda prestale su zajedno s izvještajima o tome kako u svom tumaranju po Alpama, pri čemu dakako ne poštuje europske granice, ostavlja krvavi trag zaklanih ovaca, tako da je za njim raspisana prava hajka koja je maltene dovela do poremećaja dobrosusjedskih odnosa. Diskusije o njegovoj sudbini odvijale su se u potpuno drugačijem tonu od rasprava o Knutu. Možda zato što je Bruno obični smeđi medvjed koji se bori za svoj život u prirodi, a Knut još uvijek nedužna polarna beba i glavna atrakcija berlinskog zoološkog vrta pred čijim kavezom stoje nepregledni repovi znatiželjnika koji to čudo od polarne bebe žele vidjeti "u živo".

  • Datum 13.04.2007
  • Autor Anita Kontrec-Goedecke
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AFCh
  • Datum 13.04.2007
  • Autor Anita Kontrec-Goedecke
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AFCh