1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

'Mali DDR' u ujedinjenoj Njemačkoj

Pretpostavlja se da u njemačkim javnim službama još radi preko 17.000 nekadašnjih doušnika tajne službe DDR-a, Stasija. Od tih optužbi i danas se moraju braniti bivši i sadašnji aktivni političari različitih stranaka.

Manfred Stolpe će ostati zapamćen kao njemački ministar za promet s početka drugog tisućljeća koji je "zabrljao" uvođenje elektronske cestarine za kamione i kao jedan od popularnijih političara 1990-ih. Ali i kao dugogodišnji premijer savezne pokrajine Brandenburga kojega se optužuje da je špijunirao za Stasi.

Za mnoge u Njemačkoj Stolpe i Brandenburg su simbol

nedostatka političke volje da se do kraja rasvijetli prošlost istoka zemlje

koji je 1990. postao dijelom (ponovno) ujedinjene Njemačke. U dokumentu kojim je reguliran čin ujedinjenja (Einigungsgesetz) teoretski stoji da se svi zaposlenici javnih službi u istočnoj Njemačkoj moraju "provjeriti", odnosno da njihova prošlost mora biti istražena kako bi se spriječilo da doušnici koji su radili za Stasi rade u organima vlasti "nove" Njemačke.

U istom dokumentu je formulirano i da osobe koje su "hranile" tajnu policiju DDR-a informacijama kao službeni ili neslužbeni suradnici (Inofizielle Mitarbeiter, skraćeno IM) ako im se takva aktivnost dokaže, mogu biti smijenjeni s dužnosti koje obnašaju, odnosno da mogu biti otpušteni. Tako je stajalo na papiru.

"Neće nama revanšisti iz Münchena govoriti tko će nam biti premijer!"

U praksi je, međutim, svaka nova savezna pokrajina nastala na području bivše socijalističke države, s tom smjernicom radila što je znala – i htjela. Brandenburg je izabrao svoj put. U toj njemačkoj pokrajini koja okružuje današnji glavni grad Berlin odlučili su se "nježno" obračunavati s prošlošću. Početkom 1990-ih je i brandenburški parlament formalno odradio zadanu domaću zadaću kojom su se trebale ukloniti mračne sjene komunističke prošlosti: osnovana je komisija za ispitivanje podobnosti parlamentaraca u novoj Njemačkoj.

Ali i ona je, u duhu koji je vladao u Brandenburgu, bila spremnija zažmiriti na grijehe iz prošlosti. Shodno tome je i rezultat njezinog rada bio "skromniji" nego što je to bio slučaj u drugim pokrajinama nekadašnjeg DDR-a. Na koncu su samo dva zastupnika morala dati ostavku zbog svoje povezanosti sa Stasijem.

Manfred Stolpe

Manfred Stolpe

Kada je 1992. javnosti omogućen uvid u dosjee Stasija, u medijima se počelo pisati kako je i popularni premijer Brandenburga, u međuvremenu član Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Manfred Stolpe, imao konspirativne kontakte s tajnom službom DDR-a. To, međutim, nitko nije želio čuti. Građani Brandenburga ponajmanje. Gotovo bez iznimke su se solidarizirali sa svojim premijerom poručujući: "Neće nama revanšisti iz Münchena govoriti tko će nam biti premijer".

Pravnik koji je dugo godina u DDR-u obnašao različite dužnosti u Evangeličkoj crkvi bio je najpopularniji istočnonjemački političar a uživao je veliki ugled i među svojim kolegama sa zapada zemlje. Danas se zna da se iz samog političkog vrha zemlje interveniralo kod glavnih urednika njemačkih medija sa zahtjevom da ga se ne "poteže po blatu". Tako se saznalo i da je zaustavljena jedna specijalna emisija o "slučaju Stolpe" na njemačkoj javnoj televiziji ARD-u samo sat uoči planiranog emitiranja.

Umjesto ostavke ministarska fotelja

Gauck-Behörde

Gauck je tvrdio da se u dosjeima Stasija jasno vide Stolpeove veze s tom tajnom službom

Brandenburški parlament je na prašinu koja se digla reagirao osnivanjem Istražnog odbora koji je zaključio da o DDR-ovskoj prošlosti treba suditi "ljudskim mjerilima" te da se Stolpeu nema što zamjeriti. Toga mišljenja nije bio današnji njemački predsjednik Joachim Gauck, pastor za vrijeme DDR-a, a u to doba (prvi) šef

ureda kojemu je povjereno ono što je ostalo od Stasijevih dosjea

. Gauck je tvrdio da je Stolpe 20 godina bio neslužbeni informant (IM) Stasija.

Brandenburški premijer, međutim, nije podnio ostavku. Umjesto toga je tužio Gaucka i na mjestu šefa pokrajinske vlade ostao sve do 2002., nakon čega je preselio u Berlin i to kao ministar prometa čitave Njemačke u crveno-zelenoj koalicijskoj vladi Gerharda Schrödera. Na toj funkciji je ostao do 2005. godine.

Čitavo to vrijeme Stolpe se morao braniti od optužbi koje su bile potkrijepljene novima saznanjima, kako je bio doušnik Stasija. Na koncu je pravno dobio bitku: 2005. godine je Ustavni sud u reviziji jednog postupka iz 1998. donio presudu da se Stolpe ne smije nazivati bivšim suradnikom Stasija.

U međuvremenu se taj 77-godišnji političar bori protiv novog neprijatelja – raka, ali i dalje protiv starih repova svoje DDR-ovske prošlosti. Jedna stručna komisija je 2011. godine predočila izvještaj u kojem je konstatirala da je Stolpe surađivao za Stasijem i da je početkom 1990-ih trebao podnijeti ostavku na političke funkcije. Manfred Stolpe pak do danas tvrdi da nije nikada svjesno nikome učinio ništa nažao.

Stasijevi "leševi u podrumu"

Gregor Gysi

Gregor Gysi

Isto tvrdi i jedan od vodećih političara njemačke Stranke ljevice, Gregor Gysi, trenutno kao šef Kluba zastupnika Ljevice i time vođa oporbe u njemačkom Bundestagu. Gysi je kao odvjetnik u DDR-u branio i kritičare režima, ali je bio i aktivni član komunističke partije (u DDR-u je njeno službeno ime Sozialistische Einheitspartei Deutschlands, Socijalistička stranka jedinstva Njemačke) i predsjednik Odvjetničke komore. Ni njegove veze sa Stasijem nisu do kraja razjašnjene.

Svojedobno je Gysi, braneći se od znatiželjnih novinara koji su istraživali po njegovoj prošlosti i tvrdili da ona nije niti malo "čista", pod prisegom dao izjavu kako "niti u jednom trenutku nije svjesno i namjerno Stasiju odavao nikakve informacije o svojim štićenicima niti ikome drugome". Hamburško državno odvjetništvo, međutim, već više od godinu dana vodi istragu protiv Gysija – zbog sumnje da je lagao.

Duhovi prošlosti - Gregor Gysi na sjednici SED-a, komunističke partije DDR-a

Duhovi prošlosti - Gregor Gysi na sjednici SED-a, komunističke partije DDR-a

Političar Ljevice je, kako pišu njemački mediji, pravosudnim organima u međuvremenu i priznao da je komunicirao sa Stasijem: da je kao predsjednik Odvjetničke komore "bio u kontaktu s nadležnim časnicima Stasija". Prema dokumentima kojima raspolažu novinari njemačke javne televizije ARD-a, Gysi je sa Stasijem "razgovarao" i o svojim kolegama.

"Pouzdan drug" i zastupnik u Europskom parlamentu

Lothar Bisky

Lothar Bisky

I Gysijev dugogodišnji stranački šef Lothar Bisky koji je preminuo prošle godine bio je, prema bilješkama Stasijevih časnika; "pouzdan drug". On je, kako stoji u dokumentima, "točno slijedio naputke i uvijek bio iskren" prema tajnoj policiji.

U njima se može pronaći i informacija da je Bisky bio vođen pod imenom "Klaus Heine“ i "Bienert", kao "neslužbeni suradnik za posebne zadatke". Ipak, nekadašnjeg partijskog funkcionara iz DDR-a je životni put odveo krajem 2000-ih sve do položaja predsjednika Europske ljevice i njemačkog zastupnika u Europskom parlamentu.

Da se Stranka ljevice, dobrim dijelom i nastala transformacijom i može se smatrati političkom nasljednicom komunističke stranke DDR-a, još nije očistila od Stasijevih "leševa u podrumu" pokazuje i slučaj bivše "top-agentice" Stasija, Ruth Kampe.

Ta 62-godišnja bliska suradnica Gregora Gysija bila je otpravnica poslova Kluba zastupnika Stranke ljevice dok u listopadu prošle godine mediji nisu otkrili da je ona u "prošlom životu" i u "prošloj državi" bila neslužbena suradnica Stasija vođena pod imenom "Sonja Riemann", kasnije "Ruth Riemann", obučena za špijunažu na Zapadu.

Kada je ta informacija izašla na vidjelo, Kampa je napustila mjesto otpravnice poslova u Klubu zastupnika Stranke ljevice - da bi samo nekoliko tjedana kasnije prešla na drugu visoku dužnost: glavne pravnice istog tog Kluba zastupnika.

Kada se sve ovo zna, nimalo ne čudi podatak da još tisuće nekadašnjih doušnika Stasija rade u njemačkim javnim službama i vjerojatno "vode život miran, tih". Službeno je potvrđena informacija da bivši suradnici Stasija rade i za Njemački kriminalistički ured. Jedan od njih se čak brinuo za sigurnost Angele Merkel.

Preporuka uredništva