1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Mali crnac na dvoru pruskog kralja

On se osjećao pravim konzervativnim Prusom, ponosno je nosio uniformu i ordene. Unatoč tamnoj puti, egzotičnom imenu i korijenima u dalekom Egiptu. Ovo je priča o crncu na dvoru pruskog kralja - Augustu Sabac el Cheru.

Emil Doerstinger: Pruska ljubavna sreća

Emil Doerstinger: "Pruska ljubavna sreća"

Gustav Sabac el Cher

Gustav Sabac el Cher

Kada je 1992. godine Njemački povijesni muzej u Berlinu kupio djelo Emila Doerstingera "Pruska ljubavna sreća" na kojem je prikazan mladi, očito vrlo zaljubljeni par, nikome nije bilo poznato tko su naslikane osobe. U stvari, bila bi to možda jedna u nizu osrednjih slika iz 19. stoljeća kojom se nitko ne bi posebno bavio, da mladić nema izrazito crnu boju kože. To je djelo postalo jedna od glavnih atrakcija muzeja, pa su povjesničar Gorch Pieken i publicistica Cornelia Kruse krenuli tragom njegova nastanka. Rezultat je knjiga "Pruska ljubavna sreća".

Crni dječak kao vrijedan dar

Piramide i beduin s devom

Egipatske piramide bile su turistička atrakcija i u 19. stoljeću

Identitet mladog muškarca nije bilo teško utvrditi, jer on je najvjerojatnije bio jedini crnac koji je 1890. godine, kada je slika nastala, nosio prusku uniformu. Njegovo je ime bilo Gustav Sabac el Cher. Priča u stvari počinje u Egiptu, gdje je 1943. u gostima boravio princ Albrecht, brat pruskog kralja Friedricha Wilhelma IV. Njegovo je putovanje u inozemstvo bilo više-manje prisilnog karaktera, budući da je u Berlinu bio umiješan u jedan ljubavni skandal, pa je dvor zaključio kako bi bilo najbolje da se makne sve dok se barem malo ne slegne prašina. Izbor Egipta kao cilja nije bio slučajan: ta je zemlja nakon prvih arheoloških otkrića bila u velikoj modi.

Naravno, visokog je gosta primio i tadašnji egipatski potkralj koji ga je obasuo velikodušnim poklonima. Među vrijednim darovima bio je i jedan crnoputi dječak. Princ Albrecht ga je nazvao "Sabac el Cher". Bilo je to jedino što je znao reći na arapskom, a značilo je nešto kao "dobro jutro". Kasnije mu je dodao i imena August Albrecht.

Crni sluga kao statusni simbol

Portret pruskog kralja Friedricha Wilhelma IV.

Portret pruskog kralja Friedricha Wilhelma IV.

Nakon višemjesečnog putovanja Albrecht se vratio kući i sa sobom u Berlin doveo i malog crnog dječaka. On je odmah podvrgnut detaljnim liječničkim pregledima kojima je utvrđeno da je potpuno zdrav te da bi mogao biti star oko sedam godina. Njemu je bila namijenjena uloga sluge pruskog princa, pa je zato dobio prilično kvalitetno obrazovanje na njemačkom jeziku te je odgojen u kršćanskom duhu. Nije poznato je li se crni dječak susretao sa začuđenim ili čak neprijateljskim pogledima, ali je za pretpostaviti da nije nailazio na veće probleme budući da je prusko društvo u to doba bilo prosvijetljeno i otvoreno. Osim toga, imati crnog slugu tada je bio svojevrsni statusni simbol.

Na sljedećoj stranici: Glazbeno nadareni potomci