1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Mališani u Alepu: "Dosta mi je života!"

Očajno stanje u Alepu obuhvaća i najmlađe: čak i mališani padaju u duboku depresiju i razmišljaju o samoubojstvu.

To je prizor kojeg nikoga ne može ostaviti ravnodušnim: mali Omran, umrljan krvlju, u Alepu u Siriji sjedi u bolničkim kolima i tupo zuri u prazninu. Odjeća mu je razderana, kosica puna prašine. To je fotografija koju je snimio jedan aktivist humanitarne organizacije i koja je uzbudila čitav svijet. Jer taj apatičan pogled mališana daje naslutiti, što i u njemu i u mnogim drugim mališanima kao što je on izaziva rat u njegovoj domovini.

Tjednima su Alepo bombardirale snage sirijske vlade i Rusije. Od četvrtka je trebao trajati prekid vatre u gradu oko kojeg se vode najžešće borbe u čitavom ratu u Siriji, ali kako se čuje, borbe su ipak nastavljene. Prema procjenama UN je u istočnom dijelu grada opkoljeno preko 250.000 ljudi, a posljednja bombardiranja su bila najžešća od početka rata 2011. godine.

Samo u posljednjem napadu od 22. rujna je živote izgubilo preko 500 ljudi, 2000 ih je ranjeno. Oko četvrtina žrtava su maloljetnici, a kako strahuje UNICEF, njihov broj bi mogao biti još mnogo veći. Jer ova organizacija procjenjuje da je gotovo pola od opkoljenih zapravo mlađe od 18 godina, njih oko 100 tisuća.

Prava klaonica...

Povjerenik UN-a za ljudska prava Seid Raad al Hussein kaže da su bombardiranje i opsada ovog sirijskog grada ratni zločin. Tvrdi da je to "zločin povijesnih razmjera" u videokonferenciji sa Vijećem za ljudska prava UN-a u Ženevi. Taj nekoć živi grad "je sada klaonica".

Čak i dok je trajalo primirje, nije bilo moguće ranjene i bolesne izbaviti iz grada. Ujedinjeni narodi se još ne usuđuju organizirati transport obzirom da nisu primili čvrsta jamstva za sigurnost konvoja. I glavni tajnih UN-a Ban Ki Mon je upozorio kako u "ovim srednjovjekovnim uvjetima najviše pate najslabiji."

Katharina Ebel, koordinatorica humanitarne pomoću organizacije SOS-Dječje selo za Siriju samo može potvrditi koliko pate najslabiji i prije svega djeca u Siriji. Psihički su pod najtežim opterećenjem i upozorava na depresije koje mogu voditi i do samoubojstava. "Jedan dječak koji se želio ubiti je imao samo 12 godina", izjavila je Ebel za list Passauer Neuen Presse. "Do sad smo ih još uspjeli odvratiti, ali svakog dana nam dolaze mališani koji nam kažu; 'Radije ću umrijeti nego da trpim ovo još dalje'"

Syrien Aleppo Opfer und Zerstörung nach Luftangriffen (Getty Images/AFP/A. Alhalbi)

Iz Alepa svakodnevno stižu potresne slike

Taj očaj ih vodi i do agresivnosti i protiv sebe i protiv drugih: "Mnogi od njih jedva da još spavaju, muče ih noćne more i zato su preko dana potpuno iscrpljeni", kaže Ebel. I na internetskoj stranici UNICEF-a koji je pokrenuo kampanju #ChildrenofSyria mališani sami svjedoče o teškoj svakodnevnici: nije opasno samo ići u školu, nego je i školska zgrada već 4.000 puta pogođena od početka rata. Niti sklonište nije zaštita: udruga Save the Children svjedoči da Asad i Rusi masovno koriste bombe koje prodiru i u betonsko sklonište.

Na rubu izdržljivosti

Udruga SOS-Dječje selo u svakoj podružnici u Siriji ima i psihologe i socijalne radnike "koji pokušaju pojedinačno razgovarati s djecom i povratiti njihovo povjerenje nakon trauma" kaže Ebel. "Ponekad to jednostavno nije moguće jer su i njihova iskustva na rubu izdržljivosti. Ako je neko dijete vidjelo kako su mu poginuli roditelji i ostali zakopani u ruševinama, njihov dom je razrušen, onda je na dugi rok uništen i svaki osjećaj sigurnosti."

Za koji tjedan u Siriji počinje i zima. Brojne obitelji su već sad na izmaku snaga. Osobito djeca ugrožena na velikoj hladnoći i mrazu kakav je uvijek iznova dolazio proteklih godina. Ali UNICEF je zabrinut i za mališane u uporištu IS-a u Iraku, u Mosulu kojeg saveznici pokušavaju osloboditi. Jer i tamo je gotovo pola milijuna mališana i teško je vjerovati da će se IS pobrinuti za njihovu sigurnost.

 

Preporuka uredništva