Majke u Europi – između djeteta i karijere

Dovoljan je pogled u statistiku nataliteta da se jasno razluče tri skupine: prednjače zemlje koje već dugo prakticiraju uspješnu obiteljsku politiku, kao Francuska ili skandinavske zemlje, koje bilježe 1,5 do dva djeteta po ženi. Nakon skupine zemalja širokog prosjeka slijede zemlje s najmanjim natalitetom, čija stopa iznosi 1,3 djeteta po ženi. Toj grupi s jedne strane pripadaju Njemačka, Italija i Španjolska, a tako i nove članice Europske unije, čija je stopa nataliteta ekstremno niska.

U Francuskoj se karijera i obiteljski život daju dobro uskladiti. Žene se mogu vratiti poslu već nekoliko tjedana nakon poroda. Podršku mladim majkama pruža država koja pomaže pri financiranju dadilje. Novac od države dobivaju i poduzeća koja imaju svoje jaslice. Takva vrsta čuvanja djece potrebna je samo do njihove treće godine, nakon toga idu u cjelodnevni vrtić, tzv. Ecole maternelle.

U Švedskoj uspješna obiteljska politika

Švedske obitelji odlučuju se na puno djece zahvaljujući uspješnoj obiteljskoj politici. Za vrijeme porodiljskog dopusta država plaća više od 16 mjeseci novac za roditelje u iznosu od 80 posto posljednje plaće. Većina žena u Švedskoj je zaposlena, ne samo iz uvjerenja, već i zato što su životni troškovi toliko visoki da je obitelj ovisna o prihodima obaju roditelja.

U Njemačkoj je broj zaposlenih žena manji nego u Švedskoj, a ono što pričinjava problem je to što sve više žena s akademskom izobrazbom ne želi imati djete. Ukoliko se, pak, takva žena ipak odluči za djete, smanjena plaća za vrijeme porodiljskog isplaćuje se puno kraće nego u Švedskoj. Nicole Helmes iz Njemačke upravo je postala majka, a ideju o dužem isplaćivanju dohotka za vrijeme porodiljskog smatra dobrom. Majke u Njemačkoj trenutno nastavljaju primati plaću samo osam tjedana nakon poroda, a nakon toga samo djelić te svote kao novac za odgoj djeteta: „Žena je prisiljena ići raditi. Novac za roditelje omogućio bi da roditelj ostane s djetetom kod kuće barem prvu godinu dana, što osobno smatram vrlo važnim.“

Tradicionalna podjela uloga

Kada je riječ o tome tko će ostati kod kuće, većinom su to majke, iako nije uvijek posrijedi suprugova veća zarada. Nicole Helmes se na primjer odlučila na dojenje djeteta pa je zato morala uzeti dopust na poslu.

U državama nekadašnjega Istočnog bloka, naprotiv, ne postavlja se niti pitanje tko će ostati kod kuće. Tradicionalna uloga žene je u kuhinji, no sve više mladih žena i tamo napušta tu sliku. U Češkoj žene i danas imaju problema uspješno se uključiti u poslovni život, kako kaže predsjednica češkog Saveza žena Zdenka Hajna: „U Češkoj je situacija vrlo teška, budući da je zemlja izrazito patrijarhalna. Tako je i uloga žene na tržištu rada povezana prije svega s problemom obitelji. Prije svega mlade žene imaju problem naći zaposlenje, jer poslodavac polazi od toga da će se žena ubrzo morati brinuti o djeci i da će s njom „imati samo problema“.

Najteže samohranim majkama

Osobito teško je ženama koje same odgajaju djecu. Julia Suranova iz Slovačke mora puno raditi i s novcem raspolagati vrlo savjesno. To često nije jednostavno te je očev novac za uzdržavanje djece mladim ženama prijeko potreban. Ponovno uključivanje u radni odnos gotovo je nemoguće što zbog dugog radnog vremena, što zbog toga, jer poslodavci često ne žele upošljavati majke. Julia Suranova: „Vrlo je teško za ženu s malim djetetom naći dobro radno mjesto, jer poslodavci prednost daju samcima bez djece.“

Njemačka se nalazi u posljednjoj skupini zemalja, kada je u pitanju stopa nataliteta: tek do 1,3 djeteta po ženi. Svakih pet mjeseci političari dobivaju izvještaj u kojem znanstvenici opisuju situaciju obitelji u Njemačkoj i daju prijedloge za poboljšanje. Najnoviji izvještaj o obiteljima nedavno je objavljen te pokazuje da je situacija na tom planu u Njemačkoj još uvijek teška. Majka Cathrin Kieling objašnjava zašto: „Zato što se u našem društvu na karijeru i poslovni uspjeh još uvijek bolje gleda nego na obitelj i djecu. To se osjeća na svim poljima i ne može se reći da je njemačko društvo naklonjeno djeci. Uopće ne. Sigurno da ima pokušaja i poticaja, ali do poboljšanja je još daleko.“

Nužna promjena mentaliteta u odnosu na djecu

Sa 150 milijardi eura godišnje Njemačka, doduše, daje čitavu hrpu financiske pomoći za obitelji, no druge zemlje uz manje postižu više. Ipak, ako žene žele uskladiti oboje, obiteljski i poslovni život, prije svega će biti potrebno uvesti opsežnu, cjelodnevnu skrb o djetetu. Jer, tek kad je dijete zbrinuto na cijeli dan, majka može bez problema nastaviti posao na radnom mjestu.

Usporedba s drugim europskim zemljama pokazuje da se pozitivna klima za obitelji ne uspostavlja uvođenjem samo jedne mjere. Uspješna obiteljska politika je više od premije za bebu ili nastavka plaćanja dohotka. To, doduše, jesu mjere koje bi mogle potaknuti roditelje na više djece, no prije svega mora se uspostaviti pozitivna klima u odnosu na djecu, gdje će se poticati i usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, zanimanja i djece. Samo onda će od mladih parova nastati i mladi roditelji. I tek tada žene više neće morati stajati pred izborom: dijete ili karijera.