1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Ma nije Berlin seksi, naročito dok demonstrira"

Berlinski gradonačelnik Klaus Wowereit proslavio se izjavom kako je Berlin "siromašan ali seksi". No novinar engleske redakcije Deutsche Wellea smatra kako gradski demonstranti hitno moraju poraditi na svom sex appealu.

Klaus Wowereit na ulici okružen ljudima

"Wowi" popularni berlinski gradonačelnik

Teško da u Berlinu prođe jedan vikend, a da neka skupina ne izađe zbog nečeg na prosvjede. Radilo se o nuklearnom razoružanju, protunacističkim demonstracijama, boljim plaćama za učitelje ili pokušajima da se zaustavi proces doseljavanja bogataša u pojedine gradske kvartove, svejedno, normalna je stvar vidjeti skupine ljudi kao marširaju ulicama mašući zastavama i posterima, pušući u zviždaljke i vičući u megafone. Ponekad se radi tek o nekolicini ljudi, ponekad su to masovni događaji koji okupe na tisuće ljudi.

Lutke Angele Merkel i minsitra za okoliš Norberta Röttgena koje su koristili prosvjednici

Prosvjedi protiv atomske energije

Činjenica da se uopće održavaju, za mene predstavlja posebnu zanimljivost. Kao dijete odraslo tijekom osamdesetih, kad je vladalo relativno blagostanje na politički stabilnom Zapadu, sa sigurnim domom i pravom na zdravstvenu zaštitu i besplatno obrazovanje, nikad nisam osjećao potrebu biti ljut i izaći na ulicu kako bih izrazio taj svoj bijes.

Osobno nisam imao nikakvog razloga demonstrirati protiv bilo čega i pretpostavljam do određenog stupnja razlog za to leži i u tipično britankom pristupu stvarima, a prema kojem je vikanje na ulicama nešto što ne rade gentelmani, bacanje kamenja na policiju se smatralo vulgarnim, a ukoliko se neki problem nije mogao rješiti uz šalicu čaja, onda se o njemu uopće nije ni trebalo raspravljati.

Vlast narodu!

Čovjek s megafonom ispred Brandenburških vrata

Zbog čega izlaze Nijemci na ulice? Ovaj put zbog niske naknade za socijalno ugrožene

Nedavno su u Berlinu bile planirane tri velike demonstracije za istu subotu. Berlinske su lokalne novine upozoravale Berlinčane da je možda najbolje da preko vikenda ostanu kod kuće, ako ne žele da ih pomete bijesna masa.

Ali to nas dovodi do središta mog problema kad se radi o demostracijama u Berlinu. Nije problem što se one održavaju, nego što su organizirane tako pogrešno i čini se da im nedostaje bilo kakav stupanj spontanosti, emocije, ljutnju da i ne spominjemo.

Kad bih htio, mogao bih satima neprekidno gunđati o ulicama koje su zatvorene ili žaliti se da kad čovjek dođe npr. na Unter den Linden (središnja berlinska ulica, op. ur.) ne može zbog kolona prosvjednika prijeći na drugu stranu nego mora hodati okolo otprilike 35 km samo da bi prešao cestu.

Samo po sebi to već nervira, ali još više me uzrujava način na koji se te demonstracije organiziraju. Spomenutog vikenda sam bio u središtu grada relativno rano, ili da kažem istinu, baš sam bio isteturao iz Berghaina (popularni berlinski techo klub, op. ur.) i pomislio - da vidim što se to u gradu događa!

Na slijdećoj stranici: Kad solidarnost uzvraća udarac...

Preporuka uredništva