1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Ma kakvi "ružni Nijemci"? Svijet nas voli!

Četvrta titula prvaka svijeta za Njemačku! Titula je okrunila njemački nogomet. Ali trijumf u Riju je i puno više od toga. Način na koji je ostvaren je simboličan za modernu Njemačku, smatra Volker Wagener.

Nabacivanje Schürrle, Götze grudima prihvaća loptu, udarac u kut. Gol. Pobjeda! Titula prvaka svijeta. Pametni ljudi koji se bave pitanjima tko smo, odakle dolazimo i zašto smo takvi kakvi jesmo, za nekoliko će godina valjda potvrditi ono što već sad slutimo.

Emocionalni "prasak" u Riju je promijenio Njemačku, barem malo. Bio je poput uskličnika! I to ne samo u nogometnom smislu. Cijela Njemačka je u fokusu (naslovna fotografija: navijačice Argentine s fotografijom Angele Merkel). Promijenilo se viđenje Nijemaca u inozemstvu. Polako shvaćamo što mi želimo biti, što bi mogli biti.

Breme povijesti

Dugo smo se vremena bavili gotovo samo time što ne želimo biti. Vanjskopolitički prvenstveno nismo htjeli da nas se primijeti. Uvjetovano poviješću mi smo ostali samo "junior" partneri naših zapadnih saveznika. Ponekad gotovo nesigurno, bez vlastitog stava. Orijentirali smo se prema negacijama: nikada više rat, nikada više fašizam, nikada više Auschwitz.

Crno-crveno-zlatno (boje njemačke zastave, op.p.) i nacionalna himna za široke društvene slojeve unuka počinitelja (u Drugom svjetskom ratu, op.p.) bili su nešto neugodno, ili barem ne-cool. Putokazi njemačke politike u desetljećima iza nas bili su odreda kasni odgovori na groznu prošlost. Willy Brandt na koljenima u Varšavi, ruka u ruci Helmuta Kohla i Francois Mitterranda, Weizsäckerov govor povodom 8. svibnja. Čak je i pad Berlinskog zida bila konačna korekcija povijesti.

Odrastamo...

Ali nešto se promijenilo. Političko-povijesni grč se polako opušta. Njemačka "trenira" novu vanjsku politiku. Nema više skrivanja, stav se jasno pokazuje, čak se preuzima i lidersku ulogu. Dokazi? U euro-kriznom managementu glavni je teret bio na leđima Angele Merkel. Francuska ima problema, osovina Pariz-Berlin je u pokretu prvenstveno zahvaljujući Njemačkoj. U Bruxellesu je kancelarka "potajna" kraljica Europe, u rusko-ukrajinskoj krizi Merkeličina riječ kod Putina ima težinu - i to puno veću od Obamine.

Čini se da se čak se i krotki, gotovo ponizni stav Berlina prema velikom bratu iz Washingtonu konačno mijenja. Samo je nekoliko dana prošlo otkako je Angela Merkel iz zemlje protjerala glavnog američkog špijuna u Njemačkoj. Svijet se čudi i zapanjen je. Nijemci misle ozbiljno. Ne dozvoljavaju da se s njima radi baš sve. Partnerstvo s SAD-om se trenutno definira iznova. Priča se (i) o ozbiljnim stvarima.

"Nova" Njemačka

Pobjeda u finalu Svjetskog prvenstva (SP) u nogometu u Bernu 1954. za mnoge je zapravo datum stvarnog utemeljenja Savezne Republike Njemačke. Pobjeda na SP-u 1974. je bila finale ere kancelara Brandta, u kojoj su Nijemci krenuli putem više demokracije. Pobjeda na SP-u 1990. bio je uspjeh volje, "preduhitrio" je ujedinjenje Njemačke koje se dogodilo samo nekoliko mjeseci kasnije. Veliki nogometni trofeji uvijek su bili metafora za njemački način življenja, za ono što smo htjeli biti. I sad - "divovi" iz Rija.

Njemački nogomet, "Jogijevi" dečki (nadimak njemačkog izbornika, op.p.) simboliziraju simpatičnu Njemačku. Sazrelu zemlju koje se nitko više ne boji. To je momčad koja se u trenucima uspjeha s poraženima odnosi s puno poštovanja. Englezi, Brazilci, Kinezi su naši svjedoci. Oduševljena igra, skromni u uspjehu. Način na koji je osvojena četvrta titula prvaka svijeta mogla bi Njemačkoj i Nijemcima dati predodžbu o tome što oni žele biti. Svijetu simpatična nacija.

A kod kuće? Još nikada identifikacija Nijemaca s vlastitom nacionalnom vrstom nije bila tako izražena kao danas. Nogomet je u Njemačkoj najveći društveni kapital, "ljepilo" koje društvo drži na okupu.

Preporuka uredništva