1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Lutke i šeširi iz prošlih vremena

Stari zanati ne izumiru samo u Hrvatskoj, već nestaju i u Njemačkoj. Među njima su modisti i lutkari. Razlog je slaba potražnja, ali prije svega složenost i intenzitet rada koji je potreban za ovaj posao.

Trgovina šešira u Berlinu kakvih gotovo više da i nema

Trgovina šešira u Berlinu kakvih gotovo više da i nema

Onako kako polako odumiru u Hrvatskoj, pojedina zanimanja nestaju i u Njemačkoj. Jedno od njih je zanimanje modista. Šivanje odjeće i prije svega šešira po mjeri sve se rjeđe može naći. Jedna od rijetkih preostalih u Njemačkoj je Hannelore Mertesacker. Ona već više od 40 godina u svom ateljeu smišlja modele, crta, šiva i prepravlja. Radila je za operne kuće, a njezini su modeli nagrađivani brojnim nagradama i priznanjima. Danas radi za privatne osobe. Ovisno o narudžbi i željama, njezini su šeširi napravljeni iz gotovo svih materijala; iz filca, tvrđih ili mekih tkanina, kože, krzna ili pak slame. Njezin je slogan:“Vi imate glavu, a ja šešir“.

Trenutno je, kako kaže, najčešće tražena kada su u pitanju pokrivala za glavu uz vjenčane haljine ili odijela. „To je trend koji dolazi iz Velike Britanije, iz njihove tradicije engleskih vjenčanja, odnosno vjenčanja plemstva“, kaže Hannelore Mertesacker.

Sve manje starih zanata u Njemačkoj

"Kada želite novu frizuru ili šišanje, odlazite frizeru. Ako trebate renovirati kuću, znate kome se trebate obratiti. No, čak i ako vam padne na pamet da biste željeli neko pokrivalo za glavu, sigurno nećete doći samo tako na ideju da odete nekom modistu i naručite šešir. Toga danas gotovo da uopće više nema. U skladu s time je naravno pala i ponuda. Ako se ne varam, mislim da u Njemačkoj trenutno postoji sveukupno još samo oko 250 zanatlija koji se bave ovim poslom”, kaže Mertesacker.

Radno mjesto Hannelore Mertesacker

Radno mjesto Hannelore Mertesacker

No, šivanje šešira kao i svih drugih vrsta pokrivala za glavu, nije samo jedan stari, već prije svega i složeni posao koji zahtijeva mnogo vremena, truda i intenziteta. Stoga zapravo i ne čudi da su i to razlozi zašto se mladi danas gotovo više i ne odlučuju za ovo zanimanje. “Ja sam imala sreću. Nedavno se javila jedna mlada žena koja sad kod mene izučava ovaj zanat. Izobrazba za modisticu traje tri godine, a kasnije zapravo s ovim što će kod mene naučiti moći će to iskoristiti ako se odluči raditi za neki modni koncern ili jednostavno kao modna dizajnerica”, kaže Mertesacker.

Kraljica Elizabeta Druga, jedna od rijetkih nosačica šešira

Kraljica Elizabeta II., jedna od rijetkih nosačica šešira

Izgubljeno zanimanje – lutkari

Osim modista, sa zanatske scene nestaje i još jedno drugo zanimanje – lutkari. Ono se u međuvremenu više ne može naučiti niti u školama, a niti na pojedinim fakultetima. Ljudi koji se njime bave čine to u međuvremenu isključivo kao hobi. Jedna od njih je Annemarie Beusing. I ona bi jako rado svoje znanje, iskustvo i ljubav prema tom poslu željela prenijeti na mlade, buduće generacije, no kandidata za sada nema. “Najvažnije je iskustvo; godinama se morate baviti lutkama, popravljati ih i tek onda zapravo možete reći da ste svladali ovaj zanat. I ja sam se sama mnogo namučila dok nisam naučila. Mnogo sam i čitala o tome, moje police kod kuće su pune knjiga o ovom zanatu”, kaže ona i dodaje kako je u svakom slučaju jako važan i poseban alat. “Bez njega nema ništa”, kaže s osmijehom Annemarie Beusing.

Popravke nisu jeftine

Lutke Annemarie Beusing

Lutke Annemarie Beusing

U svom ateljeu, Annemarie Beusing prvenstveno popravlja lutke – bilo one od tkanina ili pak one od plastike. Neke od njih su starije od 50 godina. Neke “dobivaju nove ruke”, druge pak noge, nekima je potrebna nova, svježa boja očiju. Cijene popravaka su različite, ovisne o modelu lutke i stanju u kojem se nalaze. No, vlasnika jedna lutka u novom izdanju može stajati i do 350 eura.

“Tada je uglavnom riječ o doista vrijednim primjercima. Te su lutke neka vrsta 'starih dama' kao što sam i ja sama. Njih više nigdje ne možete kupiti, one dolaze i zapravo pripadaju jednom prošlom vremenu, prošlim stoljećima“, kaže ona i dodaje kako će upravo iz toga razloga neke svoje najstarije i najvrjednije primjerke sačuvati za svoje unuke.