Loveparade 2010. - Ples koji ih je odveo u smrt

Velikim internacionalnim tehno partyem Loveparade htjelo se popraviti pomalo dosadnjikavi imidž rurske oblasti. No na kraju su se samo nevjerica i tuga mogli iščitati s lica koja nakon tragedije pored duisburškog teretnog kolodvora, na mjestu gdje se trebala održati najveća svjetska „fešta ljubavi“.

Ovo je crna kronika prošlogodišnje parade: masovna panika zavladala je na najpopularnijem godišnjem partyju. Ništa se više nije dalo poduzeti - u jednom trenutku su naguravanje, strah i histerija obuzeli oko 1.400.000 posjetitelja. Ljudi su padali po podovima, zgnječeni su i ugušeni. Broj poginulih i ozlijeđenih rastao je iz minute u minutu. Tragična bilanca: 21 osoba je poginula, a više od 500 ih je ozlijeđeno.

Niz pitanja bez odgovora

Ove godine, 24. srpnja okupljaju se na mjestu nesreće sudionici i prijatelji žrtava Loveparade 2010. u Duisburgu da bi odali počast onima čiji su životi izbubili prošle godine na tom mjestu. Ista pitanja im već godinu dana prolaze kroz glavu. Kako se to uopće moglo dogoditi? Tko je odgovoran? Tko uopće kriv za 21 ugašeni život? Pored tuge koja vlada u domovima preminulih ova pitanja bez odogovora predstavljaju dodatni nepodnošljivi teret. No, svi odbacuju odgovornost.

Ovaj događaj je poput crnog oblaka koji se nadvio nad Duisburgom, cijelim Nordrhein-Westfalenom, nad čitavom Njemačkom. Žrtve nisu posljedica spleta nesretnih okolnost i zavjere. Javnost smatra da je ova tragedija djelo čovjekova nemara i propusta. Odgovorni, naime policija, gradska uprava, ured gradonačelnika Adolfa Sauerlanda i organizator Rainer Schaller, svi zajedno su zakazali. Njihova pohlepa, diletantski poslovni plan, želja za što bržim i jeftinijim rješenjem te nedovoljan broj sigurnosnih jedinica otvorili su put neopisivoj tragediji. Ne radi se ovdje o jednoj pogrešnoj odluci koju su organizatori nesretnim slučajem donijeli u djeliću sekunde. Ne, oni su tjednima donosili pogrešne odluke, tjednima su forsirali jako lošu provedbu jedne jako loše posložene poslovne ideje.

Nisam ja!

Već punu godinu dana, odgovorna lica međusobno prebacuju krivnju jedni na druge. Građani su bijesni zbog činjenice da 50 tjedana nakon tragedije, koja je dijelom i njegova krivnja, gradonačelnik Duisburga još uživa u svojoj fotelji u gradskoj upravi. Iskrene riječi kajanja došle su prekasno. Još uvijeks e čeka da preuzme odgovornost. U dobroj mjeri je izostalo pružanje potpore i utjehe onima koji su preživjeli i onima čiji su voljeni izgubili svoje živote.

Odgovornima se nakon godinu dana pripisuje dvostruka krivnja. Krivi su što su dopustili da se jedna tragedija ovakvog tipa uopće dogodila. Nadalje, krivi su što nisu htjeli javno priznati svoj udio u ovoj katastrofi.

Pravni pokušaji

Činjenica je da su odgovorni bilo vrlo dobro upoznati s kapacitetima dotičnog zemljišta, koje može primiti oko 500.000 ljudi. Očekivao se odaziv od 1.000.000 posjetitelja, no na kraju ih je došlo 1.400.000. Zapanjujuće brojke - masa koju se nije moglo kontrolirati.

Do sada je policija saslušala oko 3.000 svjedoka, trenutno se sudi jedanaestorici suradnika gradske uprave, četvorici organizatora i jednom policajcu. Ove osobe se uglavnom terete zbog nemara i neizvršavanja svojih obaveza, što je i dovelo do masovne tragedije. Gradonačelnik je za sada pošteđen pravne optužbe.

Ipak do sada je građanski zahtjev za tužbu protiv Sauerlanda potpisalo 30.000 ljudi. Dnevno se ovaj broj povećava za 1.000 potpisa. Akcija prikupljanja potpisa započeta je 20 srpnja, a ako se u iduća četiri mjeseca prikupi 52.000 glasova slijedi donošenje građanske odluke, kada građani Duisburga imaju pravo ukloniti gradonačelnika s vlasti.

Profit prije svega

Na mjestu nesreće uspomene, bol i nevjerica ponovno oživljavaju. Cvijeće i svijeće mali su znak pažnje za prerano preminule. Njima u čast podignut je i privremeni spomenik. Inače ovaj „krvavi teren“ kraj Göterbahnhofa nije se značajno mijenjao. No pitanje je koliko će to dugo tako ostati. Berlinski poduzetnik Kurt Krieger i nekolicina investitora planiraju na ovom posjedu realizirati jedan veliki poslovni projekt. Radi se naime o prodavaonicama namještaja, bolje rečeno o kompleksu prodavaonica koje bi se prostirale na 90.000 četvornih metara. Čitav krajolik oni bi još dodatno ukrasili sa kafićima, parkom i restoranima. Naravno, sve za opće društveno dobro. Stvorili bi i brojna radna mjesta, kažu investitori. Gradsko vijeće nije još pristalo, tako da radovi još nisu počeli. No, sve upućuje na to da će ovaj spomenik biti srušen i zamijenjen - i to trgovačkim centrom. Zar ovakve stvari mogu proći i na tako nam cijenjenom zapadu?

Autor: Lea Talijančić / dap/dpa/AFP

Od. ured.: A. Legović