1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Lovac na Bibliju

Constantin von Tischendorf ( 1815. -1847.) bio je na svoj način lovac na izgubljeno blago. Ovaj evangelički teolog, gotovo je cijeli svoj život proveo tražeći dokaze koji bi svijet uvjerili u „istinitost Biblije“.

Constantin von Tischendorf

Constantin von Tischendorf

Pozadina njegove potrage, događaj koju mu je dao odlučujući impuls, bila je zapravo jedna javna rasprava koja se događala oko 1835. godine i koju je potaknulo ondašnje objavljivanje knjige Davida Friedricha Straußa. U svojoj knjizi „Život Isusa Krista“, ovaj je autor naime pokušao u ime prosvjetljenja naroda, rasvijetliti mit oko Isusa Krista.

Za razliku od Straußa, von Tischendorf je bio uvjeren u istinitost svake riječi koja je stajala (i još uvijek stoji) u Bibliji. A kao dokaz, bio je uvjeren von Tischendorf, trebalo je samo pronaći najstariju, originalnu verziju svete kršćanske knjige.

Samostan Svete Katarine na Sinaju

Samostan Svete Katarine na Sinaju

Blago prona đeno na Sinaju

U tom smislu, on je krenuo na put – u jedan od najstarijih samostana na svijetu uopće, u samostan Svete Katarine u pustinji, odnosno, na brdu Sinaju. Ovdje je u biblioteci samostana između ostalog pronašao i 129 tekstova napisanih na pergamentu. Vrlo brzo je shvatio da je riječ o najstarijem pisanom biblijskom tekstu (dijelovima iz Starog zavjeta). Kako redovnici u spomenutom samostanu, očigledno nisu znali o kakvom je zapravo blagu riječ, dozvolili su mu da čak neke od tekstova, odnese sa sobom kući, u Leipzig, gdje ih je i objavio 1846. godine.

U godinama koje su slijedile, von Tischendorf je pokušao sve da pronađe i ostatak tekstova i time dokaže svoju tvrdnju. Međutim, prilikom kasnije posjete samostanu Svete Katarine na Sinaju, tamo više nije bilo čak ni onih pergamenata koje je prilikom svoje prve posjete tamo pronašao. Redovnici su očito u međuvremenu shvatili o čemu je riječ.

Samostan Svete Katarine na Sinaju

Povijesna snimka samostana; posjetioci samostan napuštaju užetom

Pa, ipak, iako tekstovima Starog zavjeta na ovom mjestu više nije bilo ni traga, von Tischendorfu je ipak pošlo za rukom da pronađe neke druge. I ovi tekstovi su bili napisani na pergamentu, ali ovoga je puta riječ bila o Novom zavjetu. No, dozvolu da ih smije iznijeti izvan samostana, von Tischendorf je ovoga puta dobio tek nekoliko godina kasnije, točnije, 1859. godine. Obzirom da je njegovo putovanje financirao ondašnji ruski car, njemački teolog ove je tekstove, takozvani Codex Sinaiticus kojeg je navodno dobio na poklon od sinajskih redovnika, odnio u Petrograd. Kako potvrda o ovom darivanju zapravo nikada nije pronađena, dugo vremena su trajali sukobi i rasprava oko toga, kome ovi spisi zapravo pripadaju.

Na sljedećoj stranici: Krimić o Bibliji