Loš start za novo Vijeće za ljudska prava
29. ožujka 2006Komentar Joachima Schubert-Ankenbauera
Bilo je žalosno ono što se posljednjih godina događalo u Ženevi: Komisija već dugo nije bila u stanju obavljati svoj posao. Umjesto sudbine obespravljenih ljudi u prvom se planu nalazila skoro još samo politička računica. Komisija je često koristila dvostruka mjerila. Tko je bio dovoljno moćan ili imao moćne saveznike nije se morao ničega bojati. O uspjesima u posljednje vrijeme više nije moglo biti govora.
Odgovornost za to snosi koalicija omalovažavatelja i branitelja Komisije. Omalovažavatelji, odnosno one države koje krše ljudska prava, okupirali su ovo tijelo i u njemu se uzajamno štitili. Nasuprot njima, branitelji su bili sve lošije organizirani. Sjedinjene Američke Države, koje su ranije bila važna uzdanica ljudskih prava, izgubile su dobar dio vjerodostojnosti u borbi protiv terorizma i time nanijeli mnogo štete. Europska unija je, pak, bila preslaba jer je stalno morala tražiti najmanji mogući zajednički nazivnik.
Zato je shvatljivo što je Komisija raspuštena i zamijenjena novim Vijećem za ljudska prava. No, način na koji je do toga došlo, odnosno brzo i bezglasno uklanjanje Komisije, u sebi skriva opasnost. Jer, time se izaziva iluzija da je raspuštanjem starog i formiranjem novog tijela posao već obavljen.
A to, naravno, nije istina. Struktura Vijeća je, doduše, bolja i jača nego kod Komisije. U Općoj skupštini UN-a znatno je otežan ulazak u Vijeće onim državama koje krše ljudska prava, ali ovo novo tijelo nije tako moćno kako se prvobitno planiralo.
Ista ona koalicija omalovažavatelja i branitelja ljudskih prava pobrinula se za to da je već polovica glasova u Općoj skupštini dovoljna za izbor jedne zemlje u Vijeće - na početku je bilo govora o dvotrećinskoj većini. Dakle, i u novom tijelu sjedit će zemlje koje krše ljudska prava. Također je zadržano i dosadašnje regionalno načelo što bi moglo omogućiti stvaranje novih blokova.
Da bi Vijeće unatoč tim slabostima moglo obavljati svoj posao potrebna je politička volja i izrazito samokritično zalaganje onih koji se smatraju zaštitnicima ljudskih prava. Osim toga, tema ljudska prava mora dobiti veću važnost i u međunarodnoj zajednici.
No, način na koji je stara Komisija raspuštena, a novo Vijeće utemeljeno nameće pitanje je li se uopće izvukla pouka iz prošlosti. Komisija je, istina, mrtva, no novo Vijeće još uvijek nije zaživjelo.