List koji se 60 godina čita - i mrzi

Prvi primjerak Bilda zapravo je bio samo jedan list presavijen u četiri stranice. Ali već tada, 24. lipnja 1952., Bild je jasno dao na znanje kakav list želi biti: mnogo slika, nije loša ni jedna malo "pikantnija", crtež, stripovi, sasvim malo teksta, kratke rečenice da ih svatko može čitati. Rat je tek prošao, obnova je počela, ali Bild politika (još) ne zanima. Sve su to lagane teme koje malo uljepšavaju dan dok se, u sivim jutrima, ljudi guraju u tramvajima putujući na posao. Prvi se broj dijelio besplatno, nakon toga je koštao 10 pfeniga.

Izdavač Axel Springer je za svoj novi list uzor našao u britanskim tabloidima koje je upoznao za vrijeme britanske okupacije Hamburga. U njemu je vidio odgovor na novo doba koje dolazi u medijima. "Bild je tiskani odgovor na televiziju", izjavio je Springer. Ali obzirom na nezahtjevni sadržaj ovog lista koji i danas u golemoj većini čitaju osobe bez završenog fakulteta, Springer je mnogo poznatiji po svojoj drugoj izjavi: "Ja znam što Nijemci ne žele: razmišljati."

Bild protiv "čupavaca"

Ali niti Springer i njegovi urednici nisu baš mnogo razmišljali kad su, sredinom šezdesetih, naveliko izvještavali o "šarmantnom" šahu Irana, Pahlaviju i njegovoj mladoj supruzi prilikom posjete Njemačkoj - i izlijevali salve mržnje na "čupavce" koji se "usuđuju" prosvjedovati protiv kraljevskog posjeta. Čitave studentske prosvjede koji su trajno promijenili sliku Njemačke Bild je popratio držeći se čvrsto stava konzervativnih političara i policije, čak i kada je na studentskog vođu Rudija Dutschkea izvršen atentat. Bijes mladih se tada okrenuo protiv Bilda i Axela Springera: opustošili su njegovu redakciju u Münchenu, tiskara u Hamburgu je bila blokirana...

Nakon toga se Bild prestao toliko baviti politikom, ali utoliko više se prihvatio senzacionalizma. Tu Bild zapravo još i danas jedva da poznaje granice: poznati njemački novinar i publicist Günter Wallraff je neko vrijeme u sedamdesetima "undercover" radio za Bild i nakon toga otkrio na desetke oproštajnih pisama ljudi koji su počinili samoubojstvo nakon što im je članak u Bildu uništio život.

Treba biti pametan i za "glupost"

Jer usprkos kritikama i brojnim osudama njemačkog Vijeća za tisak protiv neetičkih napisa u Bildu, čak i vrhunski novinari moraju priznati Bildu kako su njegovi novinari "izvježbani" u tome da vrlo složene teme svedu na par jednostavnih rečenica gdje čitatelj odmah "otkriva" tko je "kriv" i lupež, a tko nevina žrtva. Za detalje i finese u Bildu nikad nema prostora, mada je i dalje izuzetno politički nastrojen - iako njegovu orijentaciju nije uvijek lako utvrditi.

Bild se veoma dobro slagao sa socijaldemokratskim kancelarom Schröderom - koji je tom tabloidu laskao kako mu, za vladanje, "treba samo televizija i 'Bild'". S druge strane, nedavno je (kršćanskodemokratski) predsjednik Wulff svojom ostavkom morao platiti iluziju kako može računati na prijateljstvo i povjerenje glavnog urednika Bilda, Diekmanna.

Jer i list na čijoj je naslovnici članak o izumitelju koji od mačaka čini benzin (a ove subote, 23.6., slično kao i mnoge medije u Hrvatskoj, zainteresirala ga je autobusna nesreća s osam žrtava), još uvijek se tiska u oko 2,8 milijuna primjeraka. Skandali, žrtve, poneka golišava fotografija, nogomet, horoskop... Axel Springer je bio uvjeren kako Nijemcima ne treba ništa drugo i već šest desetljeća izgleda da je bio u pravu.

No izgleda i da je čak i čitanje tako nezahtjevnog sadržaja postalo previše naporno. Uoči obljetnice, u subotu (23.6.) je Bild opet odlučio besplatno podijeliti primjerak svim kućanstvima u državi. I taj je broj prepun fotografija, izjava slavnih, a za one strpljivije, u moru šarenila ima i dosta teksta. Hvale se svjetskim rekordom u nakladi: 41 milijun primjeraka - ali to je samo reklama. Jer naklada ovog najpoznatijeg tabloida u Njemačkoj uporno pada. Još 1998. je naklada bila gotovo dva puta veća nego danas, preko 4,5 milijuna primjeraka. Nešto se očito ipak promijenilo - ali je Bild ostao isti.