1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Lisabonski ugovor donosi više demokracije

Veći utjecaj Europskog parlamenta, vlastita diplomatska služba i istupanje iz EU-a: sve ovo omogućuje Lisabonski ugovor. Temeljni ugovor Europske unije na snazi je od 2009. godine.

Plava zastava s 12 žutih zvjezdica i europska himna iz Beethovenove Devete simfonije još jednom su doživjele neuspjeh: iako su desetljećima neslužbeno u upotrebi, ni Lisabonskim ugovorom nisu postale službeni simboli Europske unije. Sve što je podsjećalo na državu na zahtjev Velike Britanije i Poljske izbačeno je tijekom mukotrpnih pregovora o Reformskom ugovoru.

Nema superdržave

EU je načelno ostao onakav kakav je i bio prije Lisabonskog ugovora: zajednica država, ne savezna država. „Superdržava je kategorija koja ne vrijedi za Europsku uniju. Ona je velika birokracija koja predstavlja države članice i u kojoj države članice još uvijek imaju najveći utjecaj“, kaže stručnjak za europsko pravo Christoph Möllers s Humboldtovog sveučilišta u Berlinu.

Objašnjava kako je EU Lisabonskim ugovorom postao demokratičniji, no ipak je još uvijek daleko od demokratskih standarda nacionalnih država. Unatoč svemu, Unija je u ovih nekoliko desetljeća doživjela dramatičan razvoj, smatra Möllers.

Veći utjecaj parlamenta

Europski parlament

Lisabonski ugovor Europskom parlamentu je donio veći utjecaj

Lisabonski ugovor rezultat je rasprave koja je trajala gotovo osam godina. Europskom parlamentu, čiji se zastupnici biraju izravnim glasovanjem, donio je veći utjecaj. Zajedno s Vijećem ministara koje zastupa države članice, europski parlamentarci danas mogu suodlučivati na skoro svim područjima europske politike.

Jo Leinen, zastupnik Socijaldemokratske stranke Njemačke u Europskom parlamentu te bivši predsjednik Ustavnog odbora smatra da je Parlament taj koji je Reformskim ugovorom dobio najviše: „Ugovor nas je izjednačio s vladama i Vijećem ministara, dosad najmoćnijim tijelom Europske unije. Ovo znači da zakoni iz Bruxellesa mogu proći samo ako Parlament kaže 'da', ako ih odobre predstavnici građana Unije.“

Nova nepoznata lica

Svoja radna mjesta mogu zahvaliti Lisabonskom ugovoru: Herman Van Rompuy i Catherine Ashton

Svoja radna mjesta mogu zahvaliti Lisabonskom ugovoru: Herman Van Rompuy i Catherine Ashton

Lisabonski ugovor Uniji je, uz ostalo, donio i dva nova lica za nastup na svjetskoj sceni. Herman Van Rompuy, bivši belgijski premijer koji je do tada bio nepoznat međunarodnoj javnosti, prvi je predsjednik Europskog vijeća, kluba moćnih predsjednika država i vlada koji odlučuje o smjernicama europske politike. Van Rompuy želi biti posrednik. Njegovo osobno mišljenje nije važno, rekao je stupajući na dužnost 2009. godine. Nedavno je ponovno izabran za predsjednika EU-a, a tu će funkciju obnašati dvije i pol godine.

Barunica Catherine Ashton od Uphollanda prva je Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku. I ova Britanka je prije stupanja na dužnost bila nepoznanica na međunarodnoj sceni. Njezin mandat traje pet godina. Za pomalo nespretni opis njezine dužnosti može zahvaliti svojoj vladi koja je u pregovorima o Reformskom ugovoru odbila naziv „ministrica vanjskih poslova“. Skeptične Britance ovo je previše podsjećalo na državu.

Nove članice samo uz Lisabonski ugovor

Ugovor potpisan 2007. godine u glavnom gradu Portugala važan je prije svega za države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Tim su dokumentom stvoreni uvjeti za pristup balkanskih zemalja Uniji jer je njime omogućeno funkcioniranje EU-a čak i nakon eventualnog proširenja na 30 i više članica.

Janis Emmanoulidis iz nezavisnog instituta European Policy Centre u Bruxellesu, međutim, smatra da se kriteriji za članstvo te pristupni proces ne mijenjaju Lisabonskim ugovorom. Uz ugovornu osnovu mora postojati i politička volja EU-a za integracijom novih zemalja članica, kaže Emmanoulidis.

Dvostruka većina u pet godina

Ugovor je potpisan u samostanu svetog Jeronima u Lisabonu

Ugovor je potpisan u samostanu svetog Jeronima u Lisabonu

Godine 2014., pet godina od stupanja Reformskog ugovora na snagu, u Vijeću ministara također će se uvesti novi postupak glasovanja. Odluke će se tako donositi prema načelu dvostruke većine: za odluku mora glasovati 55 posto zemalja članica koje predstavljaju 65 posto stanovništva EU-a. Ugovor po prvi put propisuje koje instance u Europskoj uniji smiju o čemu odlučivati. Nacionalni parlamenti faktički imaju pravo veta.

Lisabonski ugovor omogućava i neku vrstu referenduma i po prvi put daje mogućnost istupa iz Europske unije. Zastupnik u Europskom parlamentu Jo Leinen nada se da će Ugovor opstati nekoliko desetljeća. No on kaže da će, ako Uniji pristupi neka velika država poput Turske ili Ukrajine, ipak biti potreban novi temeljni ugovor.