1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Lisabonski sporazum institucijama EU-a daje nove ovlasti

Stupanjem na snagu Lisabonskog sporazuma dolazi do promjene težine i moći najvažnijih europskih institucija, Vijeća, Komisije i Parlamenta. Cilj je postizanje većeg kontinuiteta i snažnijeg sudjelovanja Parlamenta.

Zastava EU-a i uzdignute ruke

Kakva budućnost EU-a?

Europi dati više kontinuiteta i lice koje čovjek može zapamtiti, to je možda najvažniji cilj Lisabonskog sporazuma. Do sada su članice Unije svakih šest mjeseci mijenjale predsjedništvo Unije. Redale su se snažne i slabe vlade, dolazile su i odlazile vrlo izražene ili suzdržane ličnosti. Rotacija predsjedanja Vijeća ministara će ostati, ali na vrhu Vijeća Europske unije u kojem sjede šefovi država i vlada članica prema Lisabonskom sporazumu bit će za dvije i pol godine jedna te ista osoba. Koje sposobnosti mora imati predsjednik Vijeća? Pojašnjava Günter Gloser, državni tajnik u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova: «Predsjednik ili predsjednica mora imati sposobnosti spajanja i povezivanja. On mora govoriti u ime ne samo velikih već i malih članica i mora biti ujednačen. Mora biti ličnost koja je prihvaćena i unutar ali naravno i izvan Europske unije i koja Uniji daje prepoznatljivo lice».

U vanjskoj politici do sada je EU imao visokog predstavnika (Javiera Solanu) te povjerenicu za vanjske odnose (Benita Ferrero-Waldner). Ove dvije dužnosti nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma se spajaju u jednu funkciju koju obnaša jedna osoba u svojstvu visokog predstavnika za vanjsku i sigurnposnu politiku. Visoki predstavnik je istodobno i potpredsjednik Europske komisije, dakle pripada Vijeću i Komisiji. Istovremeno vodi i Vijeće ministara vanjskih poslova. Njemački državni tajnik Gloser vidi veliki napredak u odnosu na stanje do sada.

Novi sporazum donosi efekt sinergije

Tekst Europskog ustava na francuskom

Umjesto propalog Europskog ustava - Lisabonski sporazum?

«Smatram da je dobro da postoji europski ministar vanjskih poslova – ali se tako ne smije zvati, jer u prošlosti je bilo upitno vidjeti toliko lica i tko je sve zadužen za europsku vanjsku politiku. Ubuduće imat ćemo jednu osobu koja će ujedno biti i potpredsjednik Europske komisije. Dakle, imat ćemo efekt sinergije na vrlo važnom području Europske unije», jaže Gloser.

No pitanje glasi, je li time zaista sada jasno tko Europsku uniju zastupa prema vani? Jacki Davis iz Europskog centra za politiku u to sumnja. Ona smatra da će se borba za vlast samo pomaknuti na neku drugu razinu. «Mislim da će postojati stanovita napetost između sve tri osobe i predsjednika Komisije i predsjednika Vijeća i visokog predstavnika za vanjsku politiku, zato što sve tri osobe do određenog stupnja žele predstavljati Europsku uniju na svjetskoj pozornici. Ova tri dužnosnika nastojat će jedan drugoga izgurati, primjerice prilikom susreta s američkim predsjednikom. Tko će se nakon toga na konferenciji za novinare staviti u središte pozornosti? Imat ćemo više pozicijskih ’naguravanja’», oöekuje Jacki Davis.

Tko su pobjednici Lisabonskog sporazuma?

Europski zastupnici protiv Lisabonskog sporazuma

Premda su ovi europski zastupnici protiv Lisabonskog sporazuma, on ipak na kraju pruža veće ovlasti EP-u

Za razliku od Vijeća Komisija je i do sada imala već jednu osobu na nekoliko godina na vrhu. Znači li to da Vijeće kroz Lisabonski sporazum dobiva na utjecaju ? Jacki Davis vidi dva pobjednika: «Zbog predsjedništva Vijeća ovo je u pogledu raspodjele vlasti korak u korist Vijeća, jer čim imate nekoga neko vrijeme na dužnosti tada je to jasna protuteža predsjedniku Komisije. Drugi dobitnik stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma je Europski parlament. Proširenjem broja političlkih područja u kojima se odlučuje većinom glasova i u kojima članice gube pravo na veto Parlament će moći suodlučivati zajedno sa članicama. Komisija se sada mora pobrinuti da ne izgubi previše prostora».

No kako dobro će funkcionirati odredbe iz Lisabonskog sporazuma ne ovisi samo o institucijama EU-a već i o konkretnim osobama. Možda je ključno pitanje, hoće li vodeći dužnosnici nastupati s međusobnim blokadama ili će Europsku uniju zajedničkim snagama odvesti dalje?

Autor: Christoph Hasselbach (al)

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva