1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Limuni i školjke iz Bjelorusije

Ruski gospodarski embargo na poljoprivredne proizvode već pokazuje sav svoj apsurd: u Rusiji cijene rastu, barem neki zapadni poljoprivrednici se žale, ali jedini koji slave su šverceri i prekupci.

Već ovog srpnja, dakle prije proglašenja zabrane uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije, je u Rusiji zabilježen porast cijena živežnih namirnica od 11,2%. Ruska vlada je odlučila ako treba i silom i policijskim metodama držati cijene "u granicama" i objavila je kako će "pomno pratiti" cijene četrdesetak skupina živežnih namirnica. A ako tu netko pomisli zarađivati, ruska vlada će i "administrativnim cijenama" štititi potrošače.

Doduše, na rusko tržište sada stižu poljoprivredni proizvodi iz zemalja koje nisu obuhvaćene embargom, od Turske pa do govedine iz Brazila, ali i to će jedva nadoknaditi goleme količine poljoprivrednih proizvoda koje su inače stizale iz EU. Rezultat će neminovno biti povećanje cijena ili nestašica, a ovakva državna intervencija na tržištu još jednom pokazuje svu besmislicu takvih mjera. Na primjer, samo u prvih pet mjeseci ove godine je u Rusiju uvezeno limuna u vrijednosti od 1,7 milijuna dolara - iz Bjelorusije. Povrh toga je iz te zemlje u Rusiju stiglo i svježih školjaka, banana i kokosovih oraha.

Naravno, sve plantaže limuna u Bjelorusiji se mogu svesti tek na pokoje stabalce agruma koja neka domaćica pažljivo njeguje na prozoru svoje dnevne sobe, a pogledom na zemljopisnu kartu nije teško utvrditi da Bjelorusija uopće nema izlaz na more. Naravno, ta zemlja nije niti puna palmi sa koje padaju banane i kokosovi orasi, ali ono što Bjelorusija ima jest sporazum o slobodnoj trgovini s Rusijom. Usprkos bliskim političkim stajalištima Minska i Moskve, ta zemlja se nije priključila sankcijama i zabrani uvoza poljoprivrednih proizvoda iz EU.

Samoposluga u Rusiji

Jedva da se može naći neki slučaj u povijesti kad su gospodarske sankcije dovele do korijenite promjene u politici neke zemlje. Jedini koji tako trpe su - obični građani koji moraju plaćati za švercere i prekupce.

Gubici i "gubici" poljoprivrednika Europe

I dok onda takvu političku intervenciju na tržištu samo slave prekupci i šverceri, čak niti kod poljoprivrednih proizvođača u Europskoj uniji ne vlada sloga, da li ih pogađaju ove sankcije - ili ih jedva osjećaju. Neke poljoprivredne nacije na istoku Unije koje još iz sovjetskog doba imaju tradiciju izvoza u Rusiju se osjećaju ozbiljno pogođenima.

Mađarski premijer Viktor Orban se prošlog tjedna požalio kako tim sankcijama zapad "puca sam sebi u nogu" i kako te mjere više štete Zapadu nego Rusiji. Mađarski premijer se požalio kako će zbog ruskih sankcija poljoprivredni sektor te zemlje godišnje izgubiti 80 milijuna eura i kako onda Europska unija treba "kompenzirati" taj deficit.

Viktor Orban

Problema možda ima, ali mađarski premijer je sklon preuveličati posljedice embarga za tu zemlju.

I poljski poljoprivrednici pozivaju na domoljubne akcije konzumacije domaćih jabuka koje ovako neće biti izvezene u Rusiju, ali niti u tom sektoru nije baš sve tako crno. Tako i mađarski ministar poljoprivrede tvrdi da ovaj embargo neće ozbiljnije pogoditi tamošnje gospodarstvo obzirom da ruski katalog ne obuhvaća niti 30% mađarskog izvoza poljoprivrednih proizvoda u Rusiju i jedva jedan posto ukupnog izvoza živežnih namirnica iz Mađarske.

Gdje "nestaju" europske svinje?

Još je zagonetnije, što se dešava sa europskim svinjama. Naime, iz Europske unije je u Rusiju odlazilo 750 tisuća tona svinjetine u Rusiju i mnogo je njemačkih proizvođača koji su sa zabrinutošću slušali vijesti o obustavi uvoza u Rusiju. Cijena svinjetine jest na trenutak pala, ali i tim njemačkim uzgajivačima su nastavili dolaziti kamioni po uzgojene svinje gotovo kao da se ništa nije dogodilo.

Doduše, rusko tržište svinjetinom je bilo specifično. Teško je reći da li zbog dugog života u "radničkom raju" socijalizma gdje je baš svaki komad mesa bio dragocjenost ili zbog tamošnjih specijaliteta, ali nigdje na svijetu se ne može prodati meso tako loše kvalitete po tako dobroj cijeni kao u Rusiji. Tamo odlično idu dijelovi svinjetine koja su za ostala tržišta upravo beznadno premasna, dakle dijelovi potrbušnice i masnih naslaga na leđima životinje.

Njemačke svinje

Ako se koji europski praščić ponadao 'sačuvati glavu' usljed embarga, ta nada se brzo izjalovila.

Ali i taj pad cijene je u Njemačkoj i Europi razmjerno kratko potrajao. Jer ima i drugih kupaca za čak i za takve masne dijelove: ako se salo otopi u mast, njega će kupovati i Britanci da u njemu prže svoj fish and chips, od svinjske masti se na primjer proizvode i laštila za parkete i voštane bojice za djecu, a ako nikako drugačije, mast se uvijek može prodati kao biogorivo. Načelno, to gorivo jest uglavnom biljnog porijekla, ali nije zabranjeno u njega stavljati i ulje nastalo u nekom nesretnom praščiću.

Ima i drugih riba u moru

Kako piše Frankfurter Allgemeine Zeitung, veliki njemački mesni koncerni poput Westfleisch su još 2001. otvorili svoje predstavništvo u Moskvi, ali mnogi su naučili kako je rusko tržište prilično svojevoljno. Konačno, i ove sankcije Kremlj tumači kao "poticaj domaćim poljoprivrednicima", ali europski poljoprivredni koncerni uglavnom nisu bili pretjerano iznenađeni. Rješenje je bilo okrenuti se drugim tržištima i Egbert Klokkers iz tvrtke Westfleisch za isti list objašnjava: "U izvozu vam je to tako: jedna vrata se zatvore, dvoje vrata se otvore".

Na koncu, sve je stvar cijene. Konkretno, trenutna veleprodajna cijena svinjetine je tek desetak posto niža od prošlog ljeta jer svinjetinu vole i na Filipinima ili u Južnoj Koreji. A tu je onda i golemo tržište Kine za svinjetinu "Made in Germany". A makar niti Kinezi neće plaćati tako dobru cijenu za slaninu i masne dijelove kao Rusi, oni praktično ne pitaju koliko koštaju svinjske njuške. U Kini je to vrhunska delikatesa koja košta i više nego "lungić", svinjski filet.

Preporuka uredništva