1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Lille - glavni europski grad kulture

Cijela godinu festivala, metamorfoza, spektakla, vizija novog nacina života otvaranjem prema Europi i svijetu te još nekoliko stotina kulturnih projekata - to je ono što za 2004. najavljuje svjernofrancuski grad Lille, koji ove godine zajedno s talijanskom luckom metropolom Genovom, dijeli naslov europskog glavnog grada kulture.
Ružicasti život ono je što je ispisano na prozorima željeznickoga kolodvora u Lilleu - Njihova ružicasta boja djelo je umjetnika Patricka Jouina - i to je dio preobrazbe grada koji ce cijelogodišnju priredbu otvoriti maskembalom u bijelom, doznajemo od Vanesse Durrie, glasnogovornice organizacijskog odbora: "Jedna od glavnih tema Lilla 2004.jest metamorfoza. Grad, njegove ulice, trgovi i zgrade dobijaju novo lice. Umjetnici i domaci sastajat ce se u dvanaest "ludih kuca" - Maisons folie - bivše tvornice, pivare, i drugi objekti u staroj radnickoj cetvrti pretvoreni su u kulturne centre. Predvidjeli smo i jednu šumu cije ce krošnje ici prema zemlji - i to bi trebalo predstavljati svijet koji je naglavacke."

Lille je bio centar sjeverno-francuske ugljene i tekstilne industrije, siv, sumoran grad radništva. U cetvrti Saint Sauveur 1888. na rijeci Eugena Pottiera Pierre Degeyter skladao je Internacionalu. Preobrazba iz industrijskog grada u grad s uslužnim djelatnostima za Lille je bio prilicno bolan. Grad nikada nije bio bombardiran, ali desetljecima se nije puno ulagalo u njegov izgled. Za naslov glavnog europskog grada kulture procelja su osvanula u novom sjaju - i posjetitelji tako mogu otkriti mnoge višestoljetne gradevine koje su do sada bile prilicno neugledne, kaže Vera Dupuis iz tamošnjeg turistickog ureda: "Stare flamanske kuce ponovno dobijaju boju, oker, žutu, sve crvene tonove, i ma puno plave, zelene. Te su kuce tako lijepo dekorirane krecnjakom- nalazite primjerice medaljone s glavama andela i tako dalje, Tu je i zvonar, koji je našao svoje mjesto u grbu grada Lillea, ali i kafee la cloche." Nesumnjivo još jedno od mjesta gdje se mogu kušati - "gaufres", koje je iz svog rodnog Lillea u Pariz ponio i general Charles de Gaulle: "To su vafli koji su punjeni mješavinom vanilin šecera s Madagaskara," - objašnjava žena koja radi u Palaci pralina, dražea i bonbona, slasticarni Meert, u kojoj se i danas kao što se to cinilo u vrijeme baka vafl svakodnevno pekao u kalupima.

Lille je središte sjeverozapadne francuske regije oko Calaisa. Sam grad broji tek nešto više od 215 tisuca stanovnika, ali tom podrucju u krugu od 300 kilometara gravitira stotinu milijuna Europljana - Britanaca, Belgijanaca, Luksemburžana, Nizozemaca, Nijemaca i naravno Francuza.
Ljudi sa sjevera sunce koje nemaju vani nose u srcu, kaže se u jednom poznatom francuskom šlageru - Lille je živ, vedar i kada se statisticki pogleda, vrlo mlad grad. 28 posto stanovništva mlade je od 25 godina. U tom se gradu sjedinjuje francuski savoir-vivre i flamansko umjece življenja. "Francuzi su patrioti, oni su sto posto, gotovo 200 posto Francuzi, ali ovdje u flandriji u Lillu potpuno se razlikuju. U odnosu prema Belgijancima vrlo su druželjubivi. Veselimo se kada imamo goste. Živimo na ulici, u restoranima, u kaficima - do kasno u noc. U cijeloj Francuskoj smo poznati - u Flandriji se gotovo svakog vikenda nešto slavi" pripovijeda Dupuis.

Za projekt glavnog europskog grada kulture Lille na raspolaganju ima 73 milijuna eura. Organizatori su htjeli ukljuciti svih 158 gradova provincije Nord tako da ce ukupno biti 2130 priredaba - samo u Lilleu održat ce se osam stotina.
Annick Berner, iz Organizacijskog odbora Lille 2004.: "U prvoj sezoni imamo primjerice autore buducnosti, druga sezona je klasicna, a highlight je naravno Rubens, s više od 250 slika iz cijeloga svijeta, a u trecoj sezoni dolaze Picasso, Matise, Frida Kalo, dizajn i arhitektura."

Domaci autori cijelu manifestaciju smatraju umjetnom, napravljenom samo za posjetitelje. Sve je odluceno bez dogovaranja sa stanovništvom i oni se osjecaju iskljucenim - jedan od njih je Dimitri Vazinski, pisac i nakladnik iz bivše radnicke cetvrti Lillea: "Kada se bolje promisli o Lilleu 2004. brzo ce postati jasno zbog cega stoji taj maskembal u bijelom. Ovdašnje ljude treba sakriti - oni ce biti projicirani na slikama. To je bar moj dojam. Dolaze umjetnici iz New Yorka, Kine Japana - a gdje je Lille. Onda se ovo moglo održati bilo gdje na svijetu. Lille nema svoju vlastitu sliku.Mi smo imali ugljen i tekstilnu industriju. A sad imamo problem ciju sliku trebamo prenijeti. Zato se uvijek kaže Lille se nalazi sat vremena od Pariza, pola sata od Bruxellesa i tri sata od Londona. Lille se definira sa svojim zemljopisnim položajem, a nema svoj vlastiti image."

Organizatori su oprezni u procjenama o broju gostiju - "Ocekujemo izmedu cetiri i 12 milijuna posjetitelja," izjavio je direktor manifestacije Didier Fusillier. Ohrabrenje im može dati spektakularna izvedba "Željeznicke kantate" Hectora Berlioza kojom su pocetkom prosinca pocele svecanosti u povodu godine kada ce Lille, zajedno s talijanskom Genovom, biti glavni europski grad kulture. Te su veceri ocekivali dvije stotine tisuca gledatelja, a šarenu glazbenu povorku kroz grad pratilo je milijun ljudi. Inace, Berlioz je kantatu skladao 1846. u samo tri noci u cast otvaranja željeznicke pruge Pariz-Lille.

  • Datum 29.12.2003
  • Autor Gerd Schmitz/Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZnL
  • Datum 29.12.2003
  • Autor Gerd Schmitz/Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZnL