1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Liderska moć bez liderstva

Amerikanci su ponovo izabrali predsjednika Obamu. Da li će on učiti na vlastitim greškama iz prošlosti? Šef studija DW-a u Washingtonu Miodrag Sorić u to prilično sumnja.

Sjaj je nestao. Više nema vala oduševljenja među Amerikancima za nekadašnjeg nosioca nade Baracka Obamu. Tužna stvarnost, kako u privredi tako i u politici, oduzela je auru blještavila ovom predsjedniku. Naravno: Amerikanci su ga ponovo izabrali, ali to je zapravo više bila odluka protiv Mitta Romneya, a manje za Obamu. To ne čudi. Obama, koji je nekada želio ujediniti Amerikance, u posljednje četiri godine još više je produbio podijeljenost društva. Politički tabori sukobljeni su više no ikada do sada. Da su republikanci u trku poslali boljeg kandidata, Obama ne bi imao šanse.

Ovaj predsjednik se mora riješiti svoje arogantnosti, mora učiti iz svojih grešaka. U suprotnom će njegov mandat ostati zabilježen u povijesti kao vrijeme poraza. Nezaposlenost je još uvijek visoka. Dugovanja dostižu rekorde. Infrastruktura propada. Sveučilišna diploma se sve više pretvara u privilegiju bogatih. Obamina reforma zdravstva možda pomaže milionima Amerikanaca, ali je zato cijena koju cjelokupno društvo za to plaća visoka: SAD tu reformu, kao i druga socijalna dobročinstva, barem sada, sebi ne mogu priuštiti.

Šef studija DW u Washingtonu, Miodrag Sorić

Šef studija DW u Washingtonu, Miodrag Sorić

U iduće četiri godine Obama se mora koncentrirati na privredu. On bi trebao razgovarati s republikancima i više no dosada pokazati spremnost na kompromise. On mora voditi, a ne moderirati. Vođenje Obama međutim, za razliku od Romnija, nije naučio. Pa gdje je to i mogao? Kao socijalni radnik u Chikagu? Kao docent na sveučilištu? Prije nego je postao predsjednik, Obama bio je samo lokalni političar i senator, ali ne i guverner kao Romni. Bliski suradnici i danas opisuju Obamu kao stranca u vlastitom kabinetu - tu njegovi ministri uzaludno čekaju na jasne poruke.

Razočaravajuća vanjska politika

Rezultati njegove vanjske politike su razočaravajući: Arapi, Afganistanci, Iranci ili Pakistanci – svi su oni od Obame očekivali više. Taj predsjednik nije mogao čak ni ispuniti obećanje i zatvoriti Guantanamo. Obama je morao okončati rat u Iraku jer u tom ratu nije bilo moguće pobijediti. A to što se dogodilo Iraku uskoro bi se moglo destit i Afganistanu. Zemlji prijeti da poslije 2014. bude prepuštena sama sebi. U međuvremenu je i budućnost NATO saveza neizvjesna. U Washingtonu se sve više pitaju: čemu je još potreban taj savez? Prema volji predsjednika, Europljani bi se trebali brinuti o Balkanu, dok njega zanimaju prije svega Kina i latinska Amerika.

A Bliski istok? Obama i izraelski premijer Netanjahu telefoniraju jedan s drugim, ali prije nego jedan s drugim oni pričaju jedan o drugome – i to loše. Istovremeno, građanski rat u Siriji prijeti da bi se mogao proširiti i na susjedne zemlje. Istovremeno su kršćani na Bliskom i Srednjem istoku sve ugroženiji - stotine hiljada njih prisiljeno je napustiti svoje domove u Iraku, Siriji ili Libanonu. Obamu to, međutim čini se ne zanima baš previše. U Washingtonu se kaže da on ne predvodi, već da "vodi iz pozadine“. Šta god to značilo.