1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Libija na raskrižju: što nakon Gadafija?

Narodni ustanak širi se Libijom. Već se nazire skori kraj režima Muamera al Gadafija. I već se postavlja pitanja: što će uslijediti nakon Gadafija? Kako će izgledati budućnost zemlje bogate naftom i zemnim plinom?

Gadafi

Četiri desetljeća na čelu Libije

Gadafi

TV-nastup

Nakon što je proteklih dana u jednom TV-obraćanju oporbenjake nazvao "drogerašima" i "štakorima", Muamar al Gadafi je odjednom promijenio ton. U svom govoru, koji je (valjda iz sigurnosnih razloga) održao preko telefonske veze uživo na televiziji, libijski državni šef je tvrdio da je Al Kaida isprovocirala mlade demonstrante da iziđu na ulice. Kao "dobar otac nacije" on je pozvao roditelje da zadrže djecu kod kuće - kako ne bi dalje bili izloženi opasnostima utjecaja Al Kaide.

Riječi "revolucionarnog vođe" bili su naznaka u koliko se teškoj situacija on trenutno nalazi, iako njegove sigurnosne snage svom brutalnošću pokušavaju zaustaviti pobunjeni narod - ne radi se više samo o demonstrantima. Ne nazire se kraj obje bitke, baš kao ni njezin ishod. Je li Gadafi primjedbom o Al Kaidi nagovijestio tko bi mogao doći nakon njega? To je nejasno, baš kao i mnogo toga u Gadafijevom ponašanju.

Jedna se stvar ipak čini sigurnom. Ukoliko se Libija ne podijeli, Gadafi neće "preživjeti" transformaciju te zemlje u novu, drugačiju Libiju. On ne može pobjeći, nitko ga ne želi primiti. U zemlji će vjerojatno nastati nova geografija moći, iako su prvi koraci na putu u slobodu napravljeni na stazi koju je počeo stvarati sam Gadafi. U Bengaziju i Cirenaiki na sjeveroistoku zemlje i u drugim "oslobođenim" mjestima utemeljeni su odbori u kojima se nalaze ugledne osobe. Među njima su akademski obrazovani ljudi, odvjetnici i suci. Oni odlučuju o nužnim mjerama nakon što su iz tih mjesta pobjegli Gadafijevi ljudi. Gadafijeva je ideja bila da zemljom upravljaju narodni "komiteti", tako je on narodu htio zamagliti oči i dati osjećaj onoga što se zove "demokracija".

Libijska "demokracija"

Gadafijevu je državu "krasila" činjenica da je Libija, više nego bilo koja druga arapska država, bila zemlja kojom su dominirali klanovi, plemena. Tko god ubuduće vladao Libijom, morati će stvarati koalicije i saveze s klanovima i plemenima. Loše karte imaju libijski političari u egzilu. Plemena koja su sada "ustala" protiv Gadafija posegnut će za vlašću i kreiranjem vlastite budućnosti.

Otvorenim ostaje pitanje u kojem će smjeru ići razvoj. Bengazi i sjeveroistok su tradicionalno islamski konzervativni, zato je baš iz tog dijela Libije i stigao pokušaj da se zemlju usmjeri u pravcu islamske, ako ne čak i islamističke budućnosti. Drugi krajevi Libije neće tek tako prihvatiti tu viziju.

Naftovod

Bez nafte teško je zamisliva budućnost "nove" Libije

Još uvijek se ne nazire lik budućeg vođe i jasan smjer u kojem bi Libija trebala krenuti nakon ustanka. Jedini jasan cilj je - uklanjanje Gadafija s čela zemlje. Nejasno je i kako će izgledati buduća unutarnja struktura Libije, kako će izgledati vanjskopolitičke veze.

Čak i ako se ustanici u ovom trenutku ne bave tim temama, uskoro će i njima biti jasno da je budući razvoj Libije povezan s korištenjem vlastitih resursa: naftom i zemnim plinom. A za prodaju energije potrebni su sređeni odnosi s inozemstvom. Posebice s Europom.

Autor: Peter Philipp / sma

Odg. ur.: Ž. Telišman

Preporuka uredništva