Liberalni islam na jugoistoku Europe

Tijekom 500 godina osmanlijske vlasti islam se u 14. stoljeću raširio i Balkanom i to premda Turci nisu provodili nasilnu islamizaciju stanovništva. Kršćani su vjeru mijenjali svojevoljno, jer su kao muslimani uživali bolji položaj u Osmanskom carstvu. Muslimansku vjeru većinom je uzimalo stanovništvo današnje Bosne i Hercegovine te Albanci. Nakon raspada Osmanskog carstva na Kosovu je nastala samostalna islamska zajednica, no to je područje kasnije pripalo pravoslavnoj Srbiji.

Više vjernika nakon rata

Već tada su više od polovice stanovnika bili Albanci i muslimani. Islamski teolog Qemajl Morina iz Prištine ističe da su pripadnici njegovog naroda odgojeni u multietničkom i multireligijskom društvu. On priča da je studirao u Sudanu i Egiptu, te neko vrijeme boravio i u Libiji. "Tamo je islam drugačiji. Mi ovdje shvaćamo da Srbi imaju pravo ići u crkvu i prakticirati svoju vjeru. Isto vrijedi i za katolike. Mi prihvaćamo i ateiste, jer je albansko društvo za vrijeme komunizma bilo ateističko", kaže Morina.

1998. godine na Kosovu je počela borba za neovisnost na koju je Srbija odgovorila brutalnim uništavanjem. Cilj napada često su bile džamije, od kojih su mnoge potpuno uništene. Qemajl Morina se prisjeća da su upravo za vrijeme rata ljudi postali religiozniji. U džamijama je više mladih, za razliku od komunističkog doba kada se na molitvama moglo susresti skoro isključivo starce. "Pa ipak, ne dolazi ih mnogo, možda dva do tri posto, a na blagdane najviše deset posto", veli islamski teolog.

Neovisni od bogatih arapskih zemalja

Unatoč tome, Islamski fakultet u Prištini je pun. Adem Morina iz Prizerena priča da je u svom rodnom gradu dobro živio zajedno s drugim nacionalnostima te da se za ovaj studij odlučio kako bi mladim ljudima mogao objasniti temelje islama. Nisu svi Albanci muslimani. Na Kosovu je četiri posto Albanaca katoličke vjere. Mnogi su muslimani pak druge nacionalnosti, primjerice Turci, Bosanci ili Romi. Na Kosovu trenutačno ima 650 džamija. Grade se nove, ali ne tako velikom brzinom kao u Bosni i Hercegovini.

Za vrijeme komunizma Islamskoj zajednici na Kosovu oduzeta je sva imovina, a danas vjernici plaćaju simbolični mjesečni doprinos u iznosu od dva eura. Bez obzira na financijske probleme, Islamska zajednica ne želi ovisiti o novcu arapskih država bogatih naftom u kojima se prakticira krajnje strogi islam. Teolog Morina priča: "Kada su stigle prve humanitarne organizacije iz Saudijske Arabije i sa Srednjeg istoka odmah smo im objasnili da njihova pomoć smije biti samo humanitarna te da nemaju pravo podučavati islamu."

Strah od nepovjerenja Zapada

Morina je ponosan na liberalni islam Albanaca i Bosanaca na Balkanu i smatra da bi oni mogli poslužiti kao primjer drugim muslimanima u Europi. No, na Kosovu su odnosi s Pravoslavnom crkvom još uvijek teški, s jedne strane zbog srpskog ugnjetavanja tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, s druge strane zbog albanskog ugnjetavanja Srba u ovom desetljeću. Svaki započeti dijalog do sada je okončan neuspjehom zbog stalnog međusobnog okrivljavanja. I to premda rat na Kosovu, kako smatra većina stručnjaka, nije bio vjerske nego političke prirode.

Svojevrsni problem za kosovske muslimane predstavlja i neovisnost te pokrajine. Kako bi se uspjeli otcijepiti od Srbije bila im je nužna potpora Zapada. No, kosovske političare očito je zastrašilo nepovjerenje Amerikanaca i Europljana prema muslimanima nakon terorističkih napada od 11. rujna. Zbog toga danas na Kosovu postoje dvije kršćansko-demokratske, ali zato niti jedna islamska stranka. Student na Islamskom fakultetu Seid Amidi dolazi iz jednog mjesta na jugu Srbije u kojem žive brojni Albanci. On zaključuje: "U mojoj regiji uvijek je postojalo veliko zanimanje za islam, ljudi su tamo veliki vjernici. Ovdje na Kosovu ima puno više stanovnika, ali nema tako velikog zanimanja za vjeru kao kod nas."