1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Libanon i njegovi vinogradi

Prije građanskog rata, Libanon je bio omiljeno turističko odredište. Ponovnim oživljavanjem vinarstva zemlja se pokušava vratiti na turističku kartu Sredozemlja.

Kada je o Libanonu riječ, prve slike koje padaju na pamet su razrušeni gradovi, izbjeglice i teror. O Libanonu kao zemlji s tisućljetnom vinarskom tradicijom ne govori gotovo nitko. Barem zasad.

30-godišnji Francuz Charles Mazerolles želi to promijeniti. Ovaj diplomirani ekonomist se u Libanonu bavi izvozom vina. Ovamo je prvi put došao u sklopu jednog humanitarnog projekta prije desetak godina. "U sklopu humanitarnog rada s djecom iz najsiromašnijih bejrutskih četvrti smo često odlazili na izlete u brda", sjeća se Mazerolles.

Charles Mazerolles

Charles Mazerolles

Ovi izleti su mu pomogli da se zaljubi u zemlju punu kontradikcija. I posveti se vinogradima o kojima izvan Libanona nitko nije znao ništa. I to unatoč činjenici da se vinova loza u brdima iznad Beiruta uzgaja još od antičkih vremena a svoj procvat je doživjela tijekom kolonijalne vladavine Francuske početkom 20. stoljeća. Francuski vojnici i doseljenici su bili naviknuti na dobru kapljicu pa je jedan od prvih projekata nakon kolonizacije bio kultiviranje starih i sadnja novih vinograda.

Munjeviti uzlet vinarstva

"Nakon Drugog svjetskog rata su nastali potpuno novi, libanonski, vinski podrumi kao što su Kefreya, Musar,Tourelles i Xara kojeg vode redovnici", kaže Mazerolles. Ovi podrumi su proizvodili i tijekom građanskog rata između 1970. i 1990. "Niti jedno godište nije propalo a održana je i razina kvalitete na što su podrumi i dan danas jako ponosni", kaže Mazerolles. U posljednja tri desetljeća vinarstvo je u Libanonu živjelo uglavnom zahvaljujući pomoći Libanonaca koji žive u inozemstvu. U međuvremenu Libanon proživljava pravi vinski boom.

Vinsko dobro Kefraya

Vinsko dobro Kefraya

U posljednje vrijeme je nastalo preko 40 novih vinskih podruma, mnogi od njih računaju i s razvojem turizma. No dosad je navala turista izostala. Pojam Libanon je još uvijek usko povezan sa slikama ratnih razaranja a ne idiličnih vinograda. "Svi uvjeti za razvoj vinogradarstva i turizma su tu. Ono što nedostaje su politička i gospodarska stabilnost", kaže Mazerolles. Sukobom u susjednoj Siriji sigurnosno-politička situacija dodatno se pogoršala, u zemlju je pristiglo preko 1,5 milijuna izbjeglica što je ogroman teret za zemlju s oko 4,5 milijuna stanovnika. Napetost između izbjeglica i domaćeg stanovništva je opipljiva na svakom koraku.

Vjera i vino

Od vinarstva se može dobro zaraditi, u to su u Libanonu uvjereni. No osim političkih i gospodarskih, za širenje vinarstva postoje i geografske prepreke. U Libanonu jednostavno ne postoji dovoljno slobodnih površina pogodnih za vinograde. Trgovac vinom Bou Acar ukupnu površinu vinograda u cijelom Libanonu procjenjuje na 2.000 hektara (Hrvatska: 32.000 ha). Od oko 8 milijuna litara vina koliko Libanon godišnje proizvede dobar dio se popije u samom Libanonu.

Bou Acar

Bou Acar

Ostatak se uglavnom izvozi u Francusku. Cilj libanonskih vinara je da se za njihov proizvod pročuje u cijelom svijetu. Libanonsko vinarstvo je specifično i zbog toga jer se radi o zemlji s pretežito muslimanskim stanovništvom. "Postotak stanovništva muslimanske vjeroispovijesti koje se striktno protivi svakoj konzumaciji alkohola u Libanonu je relativno mali", objašnjava Mazerolles i dodaje kako vinogradi nastaju čak i u blizini Baalbeka, poznatog uporišta islamsko-radikalnog Hezbolaha. "No oni sami štite ove vinograda i to iz gospodarskih interesa", kaže vinar.

Druge, pretežito muslimanske zemlje s razvijenim vinarstvom poput Alžira, Tunisa ili Maroka se suočavaju s većim problemima, posebice nakon jačanja islamista u Tunisu i Alžiru. U Maroku je zakonom zabranjeno muslimanima prodavati alkohol pa tako i vino. Libanon je pronašao svoje mjesto u konkurenciji s bliskoistočnim i sjevernoafričkom konkurencijom. No za prodor na svjetsko tržište mu je potrebna politička stabilnost. A ona je, toliko dugo dok se u Siriji vode borbe, nedostižna.

Preporuka uredništva