1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Lako se umire u 'Krilu škorpiona'

I u Mubarakovo doba su zatvori u Egiptu bili na zlu glasu, ali ako je to uopće moguće - postalo je još gore. Zatvori su prepuni, uvjeti su katastrofalni, a čak i ranjenike i bolesne jedva tko i pogleda.

U manje od mjesec dana su u zatvoru Tora u Kairu umrla dva visoka dužnosnika Muslimanske braće. U tom zatvoru je bio zatvoren i egipatski novinar Abdulah Elshami, a mjesec dana je bio i u samici u zloglasnom "Krilu škorpiona" i smrt tih zatočenika ga niti najmanje nije začudila: "Svi članovi Muslimanske braće se drže u samicama u 'Krilu škorpiona' bez ikakve mogućnosti komunikacije s drugim zatvorenicima", objašnjava novinar.

Abdulah Elshami je dopisnik Al Jazeere i uhićen je 2013. dok je izvještavao s prosvjeda podrške svrgnutom predsjedniku Mursiju. Bio je zatočen ravno 306 dana, bez ikakvog suđenja i sudskog postupka. Tek kad je započeo štrajk glađu i nakon što su njegovi prijatelji uspjeli prošvercati snimke kako to doista izgleda u zatvoru Tora, pušten je prošlog lipnja na slobodu.

Ali sad je živi svjedok uvjeta u egipatskim zatvorima: "Ako vam se tamo unutra nešto dogodi, može proći Bog zna koliko vremena prije nego što bilo tko primijeti. Čitav zatvor je oličenje neljudskosti, bez imalo poštovanja prema ljudskom dostojanstvu."

Abdulah Elshami

Prijatelji novinara Abdulaha Elshamia su uspjeli prošvercati snimku novinara iz zatvorske ćelije kad je započeo štrajk glađu.

Smrt i prije suđenja

I slučaj ovog novinara je okrenuo pozornost svjetske javnosti na uvjete u egipatskim zatvorima, tim više što oni nipošto ne postaju bolji. U zatvorima se umire, često da zatvorenik nikad nije bio niti izveden pred suca i osuđen na neku kaznu. To se osobito odnosi na "političke" zločine i tisuće ljudi je zatvoreno zbog podrške Muslimanskoj braći i sada na smrt osuđenom svrgnutom predsjedniku Mursiju.

Tako je u samici preminuo i bivši zastupnik egipatskog parlamenta Mohamed Falahgi. U priopćenju Egipatskog revolucionarnog vijeća, organa povezanog s Muslimanskom braćom se za njegovu smrt optužuje uprava zatvora za "namjerno uskraćivanje medicinske njege". 58-godišnji zastupnik i pravnik Falahgi je bio zatvoren još od siječnja prošle godine u lučkom gradu Damijeti pod optužbom za "pripremanje terorističkih napada" i preminuo je koncem ovog svibnja, a da uopće nije dočekao suđenje. U priopćenju egipatskog državnog odvjetništva se tek paušalno navodi "hepatoksitet" - dakle zakazivanje funkcije jetre kao uzrok smrti i tvrdi kako "nema kriminalnih osnova" u njegovoj smrti.

Ipak, i međunarodnim humanitarnim organizacijama je i više nego sumnjivo što je Falahgi već drugi dužnosnik Muslimanske braće koji je preminuo u egipatskom zatvoru u samo par tjedana. Jer u zatvoru Tora u Kairu je samo dva tjedna ranije preminuo i Farid Ismail, apotekar i također bivši parlamentarni zastupnik. Opet navodno "u procesu liječenja zbog zakazivanja funkcije jetre" u zatvorskom stacionaru, kako je objavilo egipatsko Ministarstvo unutarnjih poslova.

Mohamed Mursi u zatvoru

Ne samo da je bivši predsjednik Mursi osuđen na smrt, sustavno se proganjaju sve njegove pristaše. Ali niti on, dok je bio predsjednik, zatvore nije učinio boljima.

Tradicija pakla u egipatskim zatvorima

Uopće, egipatske vlasti kategorično tvrde kako su ove smrti posljedica neprimjerene liječničke skrbi i kažu kako su svi egipatski zatvori u skladu s "međunarodnim poveljama o ljudskim pravima". Nicholas Priachaud, predsjednik egipatskog ogranka organizacije Amnesty International ne može vjerovati niti da egipatski dužnosnici vjeruju ono što pišu u priopćenjima o stanju u tamošnjim zatvorima: "To zlostavljanje se nesmetano nastavlja još od doba Hosnija Mubaraka. Zapravo, to je vladavina organa državne sigurnosti", kaže Priachaud za DW.

On tvrdi da niti jedna egipatska vlada, dakle ni ona predsjednika Muslimanske braće Mursija, nije učinila gotovo ništa da poboljša stanje u zatvorima i pozove nekoga na odgovornost zbog tih slučajeva zlostavljanja. "Ono što se sad događa je posljedica toga što je toliko mnogo političkih zatvorenika i da su njihova svjedočanstva počela dopirati u javnost. Sada i čujemo sve te užasne priče", kaže nam dužnosnik organizacije AI.

Tako možemo čuti i priču Ahmeda Parsija. On je inženjer, 27 mu je godina i uhićen je na prosvjedima koncem lipnja 2013. Proveo je u zatvoru Tora više od godinu i pol i svjedoči o paklu kroz koji je prošao: "Ćelija u kojoj sam bio zatvoren je bila puna kukaca i prljava, ali mi zatvorenici smo je čistili da bi uopće preživjeli", svjedoči Parsi novinaru DW-a.

Mohammed Soltan u zatvoru

Najveći grijeh Mohameda Soltana jest da je sin svog oca i što je 'širio lažne glasine' o Egiptu. U zatvoru je započeo štrajk glađu koji je potrajao 270 dana.

Ranjeni maloljetnik nije ni vidio doktora

Ćelija je bila jedva četiri sa pet metara velika, a u njoj je bilo u prosjeku zatočeno 15 muškaraca. Zahod je bio tek rupa u podu u jednom uglu, a zatvorenici su sami oko nje objesili plahtu kako bi osigurali barem malo privatnosti. Ali plahta je malo pomogla protiv nesnosnog smrada iz te rupe, a jedini prozor je bila pukotina na stropu. Sve to znači da je ljeti vladala nepodnošljiva vrućina, a zimi hladnoća. Na pitanje o liječničkoj skrbi u zatvoru, Parsi kaže kako u 19 mjeseci zatočeništva nije primijetio da ona - uopće postoji.

Jer u njegovu ćeliju je strpan i Mohamed Soltan, američko-egipatski državljanin, politički aktivist i sin visokog dužnosnika Muslimanske braće koji je također bio uhićen. Soltan je nedugo prije uhićenja bio operiran, a policijsko zlostavljanje je otvorilo njegove šavove i od batina je dobio još ozljeda. "Uprava zatvora nije učinila ništa da mu pomogne", tvrdi Parsi.

Slično tvrdi i Somaia Halava. Njoj je 28 godina i također ima dvojno državljanstvo, Egipta i Irske. Ona je uhićena u kolovozu 2013. zajedno s dvije svoje sestre i najmlađim bratom za vrijeme prosvjeda pred džamijom u Kairu kad je policija otvorila i vatru na prosvjednike. Službeno se tvrdi kako su i prosvjednici pucali na policiju, ali u toj pucnjavi je i njezin brat ranjen u ruku.

Somaia i njezine sestre su nakon tri mjeseca puštene iz ženskog zatvora Al Qanatar i protjerane iz Egipta, ali njezin brat je još uvijek u zatvoru. Tamo mu nitko nije liječio ranu, jer "zatvorska bolnica nije nikakva bolnica. To je mjesto gdje se umire", objašnjava bivša zatvorenice. Brat je preživio, ali od posljedica rane sada jedva može micati ruku. On još uvijek sjedi u zatvoru i mogao bi biti osuđen na smrt, makar je za vrijeme prosvjeda bio maloljetan. Usprkos tome, čitavo vrijeme je bio zatvoren u zatvoru za odrasle muškarce.

Demonstracija ispred egipatskog veleposlanstva u Irskoj

Tri sestre Halava (u prvom redu) sada u inozemstvu pokušavaju svog brata izbaviti iz zatvora.

Nešto se miče, ali još uvijek premalo

Egipatsko Ministarstvo unutarnjih poslova mjerodavno je za upravljanje nad 42 službena zatvora u toj zemlji i uporno tvrdi kako u tim institucijama nema zlostavljanja niti nedostatne njege zatvorenika. Ipak, na pritisak svjetske javnosti je vlada u Kairu osnovala posebno Nacionalno vijeće za ljudska prava čiji su predstavnici posjetili barem jedan od zatvora, Abu Zabal u Kairu.

13. svibnja ove godine je objavljeno njihovo izvješće u kojem se potvrđuje kako su neki zatvorenici "izloženi neljudskim uvjetima što obuhvaća i nedostatak upotrebe kupaonice, nedostatak hrane i loše kvalitete obroka, nepitke vode i nedostatka ventilacije". Predstavnici Vijeća izvještavaju i o zatvorenicima koji su bili fizički zlostavljani ili im se prijetilo.

Usprkos tim pomacima, organizacije za ljudska prava tvrde kako je to daleko od dovoljnog. Tako humanitarna organizacija za rehabilitaciju žrtava nasilja El Nadeem iz Kaira tvrdi kako samo za travanj ove godine ima dokaza o deset smrtnih slučajeva zatvorenika uzrokovanih zlostavljanjem ili nedostatnom liječničkom njegom. Tog mjeseca je u Egiptu imenovan i novi ministar unutarnjih poslova, general Magdi Abel Ghafar. Ova humanitarna organizacija je u 2014. evidentirala više od 100 smrtnih slučajeva, a kako do sada stvari stoje, ova godina bi mogla biti još gora.

To jest, ako novi ministar ne učini nešto - ali u ovoj organizaciji su vrlo sumnjičavi. "Ove brojke predstavljaju samo one slučajeve koje možemo dokumentirati i objaviti, ne čitav spektar nasilja u zatvorima. Ali i ove brojke svjedoče kako to nisu usamljeni slučajevi osobnog nasilja, nego sustavna strategija u kojoj država potkopava ustav ove zemlje", smatraju pravnici Centra El Nadeem.

Preporuka uredništva