1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Lažni mit o uništavanju Jugoslavije izvana

Dubrovnik je granatiran, Vukovar pretvoren u prah i pepeo. Rat u Sloveniji se završio, u BiH se spremao. YU je u prosincu 1991. postojala samo na papiru. Kako je onda Njemačka, priznanjem, mogla razoriti Jugoslaviju?

default

15. siječnja navršit će se 20 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske. Tim povodom Frankfurter Allgemeine Zeitung piše kako je 'odluka o priznanju Slovenije i Hrvatske dovela do razvoja situacije, koji je odavno bio nepovratan'. Iako kronologija raspada Jugoslavije potvrđuje ovu tezu bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera, nastala je nevjerovatno ukorijenjena legenda ili mit, koji je našao svoje mjesto i u znatvenoj literaturi, piše FAZ. Po toj legendi Njemačka je, ustrajući na preuranjenom priznanju Slovenije i Hrvatske, razorila Jugoslaviju. 'Činjenica je međutim da je proces raspada Jugoslavije počeo puno ranije i da vanjski čimbenici ne snose krivnju za krvavi rat', smatra Marie Janine Calic, profesorica povijesti istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu.

Javio se Tuđman...

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na razgovorima u Beogradu

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na razgovorima u Beogradu

'Interesi odgovornih u bivšim jugoslavenskim republikama postali su nepomirljivi. Srbija je prvobitno željela očuvanje Jugoslavije, jer je trećina Srba živjela prije svega u BiH i Hrvatskoj. Slovenija i Hrvatska opet nisu željele živjeti u nefunkcionalnoj i reformski-nesposobnoj državi. Kada se počeo nazirati raspad Jugoslavije, Milošević se odlučio za plan B, što je značilo Veliku Srbiju odnosno rat. Odlučujuća je, smatra Caliceva, bila odluka Glavnog stožera JNA da brani Srbe u Hrvatskoj i stekne potpunu kontrolu nad BiH', smatra Caliceva.

Koliko je još sredinom 1991. bio dubok jaz, pokazuju memoari nedavno preminulog bivšeg makedonskog predsjednika Kire Gligorova, piše FAZ. Tadašnji predsjednik Makedonije je zajedno s predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem podnio koncept organizacije zemlje kao saveza suverenih jugoslavenskih država. Malo prije toga, krajem svibnja 1991. bivši je predsjednik Komisije tadašnje Europske zajednice Delors zajedno sa luksemburškim premijerom Santerom (koji je tada predsjedavao Europskom zajednicom) u Beogradu predložio da Jugoslavija odmah i bez poštovanja uobičajenih pravila postane pridružena članica tadašnje Europske zajednice. Zemlji je ponuđeno 5,5 milijardi dolara pomoći ali samo pod uvijetom da se kriza riješi mirnim putem. No, kako nastavlja Gligorov u svojim memoarima, na ovaj prijedlog najprije se za riječ javio Tuđman. 'Znate, ovo je za Hrvatsku povijesni trenutak. Nakon tisuću godina dobit ćemo ponovo hrvatsku državu. Nisam spreman, čak ni za milijarde dolara, ući u pregovore". Nakon Tuđmana Milošević je ustao i rekao: 'Gospodo, ja sam ili za modernu i jaku saveznu državu ili ništa...'

Komentari koji su Kohla dovodili do ludila

Posljednji njemački veleposlanik u Jugoslaviji Hans Jörg Eiff (1988-1992) također smatra da teza, po kojoj je Njemačka razorila Jugoslaviju, spada u područje legende. 'Pola godine ranije počele su borbe, najprije u Sloveniji, potom u Hrvatskoj.' Eiff međutim smatra da je priznanje Slovenije i Hrvatske bitno utjecalo na razvoj situacije u BiH. I nekadašnji posebni izaslanik američke vlade za BiH Richard Holbrooke, koji je preminuo u prosincu 2010, smatrao da je odluka Njemačke ubrzala rat. 'Kada je postalo jasno da neće biti vojne intervencije Zapada, izbijanje rata bilo je samo pitanje vremena', smatra Holbrooke.

Kiro Gligorov

Kiro Gligorov je u memoarima opisao događaje s početka devedesetih

Zašto se Njemačka tako odlučno založila za priznanje Slovenije i Hrvatske? Jedan od razloga je, kako ističe bivši šef odjela za tisak njemakog Ministarstva vanjskih poslova od 1991. i politički direktor Ministarstva vanjskih poslova Jürgen Chrobog, pisanje uticajnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. On tvrdi da su upravo tekstovi bivšeg izdavača lista Frankfurter Allgemeine Zeitung Johanna Georga Reißmüllera bili presudni za tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla. Reißmüller je, kako tvrdi Chrobog, bio snažan pobornik priznanja i vršio je veliki pritisak svojim člancima, koji su gotovo svakodnevno objavljivani u FAZ-u. Reißmüller nije morao otvarati zemljoposnu kartu da bi vidio gdje se nalazi Osijek, Bihać ili Brčko. Nije se morao čuditi zbog čega na Drini ćuprija nalazi upravo u Višegradu i koliko je Slavonija udaljena od Slovenije, navode danas novine.

Gledajući ih s vremenske distance, njegovi tekstovi, iako je bio odličan poznavatelj situacije, sadržavali su i zablude, i to kada je riječ o Tuđmanovoj ulozi u ratu, obzirom da se više ne može osporiti da su Tuđman i Milošević zajedno djelili BiH. Još se mora roditi novinar koji nema zabluda i koji je savršen. Ali u usporedbi sa zabludama onih, koji su moralno izjednačavali napadača i žrtvu i koji su govorili o stranama u sukobima kada se točno znalo tko napada a tko je napadnut, Reißmüllerova nemilosrdna kritika zakazivanja Zapada ni dan danas nije izgubila na svom značaju. Svoj vrhunac ona je našla u komentarima i tekstovima o zakazivanju međunarodne zajednice tijekom rata u BiH. 'Reißmüllerovi komentari su Helmuta Kohla dovodili do ludila', primjetio je njemački diplomat Chrobog. Jednoga dana je samo rekao:'Žao mi je, ali sada ćemo proglasiti priznanje', piše FAZ.

Autor: Jasmina Rose

Odg. ur.: Snježana Kobešćak

Preporuka uredništva