1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Laž, kocka, opet laž...

Magda Barrer je godinama lagala ne samo sebi, nego i svojim najdražima. Prokockala je na desetke tisuće eura na automatima za igru i tek polako shvaća da je prokockala i nešto mnogo važnije: svoj život.

Oličenje laži zapravo izgleda kao hrpica jada: Magda Barrer stoji rasčerupane kose i drhtavih usnica pred stanom svoje kćeri Daniele u Berlinu. Oči su joj crne od šminke koja se rastopila od silnih suza i Daniela nije mogla samo tako gledati tu nesreću, objašnjava nam danas, četiri mjeseca nakon tog susreta.

Magdi je dugo trebalo da prizna svojoj 23-godišnjoj kćeri da je ovisna: ovisna o automatima za igru. U suzama joj je priznala kako ju je godinama potkradala, uzimala novac s njezinog računa, kad je Daniela bila mala čak joj je uzimala novac iz kasice-prasice. Naravno da Danieli nije bilo potrebno da joj majka i kaže svoju nevolju, ona je to već odavno znala. Već s osamnaest godina je spakirala svoje stvari i otišla od kuće: "Ja nikad nisam bila dijete. Uvijek sam više bila mama svojoj majci."

Ipak, i ovaj put je pomogla svojoj majci: Daniela je takva osoba i čini se da se na nikoga ne može doista naljutiti. Ali uvjet je bio da si i ona sama mora pomoći da izađe iz tog začaranoga kruga igara koje se cinično zovu "na sreću". Čak su sklopile i ugovor po kojem će joj majka mjesečno otplaćivati novac koji joj je uzela.

U ugovoru stoji i članak da se Magda obavezuje kako će svojoj kćeri, s vremena na vrijeme, skuhati njezino omiljeno jelo. "U obitelji možete i tako nešto staviti na papir", objašnjava nam Daniela. Pitamo je, je li njezina majka prestala kockati? Uzdiše i priznaje: "Od srca joj želim da je to tako."

Igračnica

Svaki detalj automata je napravljen da sugerira bogatstvo koje je 'nadomak ruke'. U stvarnosti, to je ekspresni put u bijedu i nesreću.

Posve osobita kavana

Naravno da ugovor nije dovoljan: majka je pristala konačno otići u savjetovalište za ovisnike o igrama na sreću. U malenoj sporednoj ulici pored željezničkih tračnica, u prizemlju betonske zgrade stoji Cafe Beispiellos (igra riječima: beispiellos znači 'besprimjeran', ali bi bei Spiellos moglo značiti 'kod kocke za igru' ili 'kod srećke za igru' ili 'kod igračke (kockarske) sudbine' - op. pr.)

I unutrašnjost te kavane nema ništa kavanskog: sve je uredno poslagano - u kutu stoji kava i bezalkoholni napici, a pod od parketa blješti od čistoće. Voditelj ovog savjetovališta pak sa svojim zulufima pomalo izgleda kao Elvis Presley, ali Josef Kemper već godinama pomaže ljudima kao što je Magda. Dolaze mu stari i mladi, imućni i oni za koje se čini da je svaka pomoć uzaludna: "Mnogi misle da je ova terapija kao strojno pranje automobila: prođeš je i onda si 'clean'", kaže Kemper. Ali stvarnost je daleko od toga.

Magdi pomaže prije svega jedan njegov kolega, ali on odlično poznaje sve muke kad se ljudi moraju odreći svoje ovisnosti: "Kod ove bolesti na žalost nema nikakvih zavoja, nikakvih pilula i štaka. To je teško. Nikad ne možete biti sigurni da ste se potpuno uspjeli odviknuti." Ipak, u tu "kavanu" su svi dobrodošli - i to je i za Kempera svojevrsni izazov. Priznaje da se kod svakog pogođenog pita "hoću li ovog uspjeti odvići ili neću?". Ali ni on ne može biti siguran.

Josef Kemper

Josef Kemper u svakom 'pogođenom' vidi i izazov

Kemper ne govori o 'pacijentima', a naravno da ne želi spominjati imena. Za njega su sve to 'pogođeni' i Magda zapravo više ne pripada u to savjetovalište. Objašnjava nam kako je ovo 'prolazna postaja' gdje se onda, nakon otprilike dvanaest tjedana, ovisnike o igrama na sreću upućuje na terapiju ili u grupe za samopomoć.

Ali Magda rado dolazi baš u ovu "kavanu". Pije svoj čaj - "crn kao moja duša", priznaje - i rado sudjeluje u grupnim terapijama i priča o svojim iskustvima. Tamo je na ploči ispisana i ljestvica, gdje je koji od "pogođenih" dospio u odvikavanju. Magda je u petoj, najboljoj skupini - ali svaki dan se teško trudi da doista i ostane.

Kako je to počelo?

U međuvremenu je Magda otišla od kćeri i živi u stančiću u berlinskoj četvrti Tegel. Nedaleko je i crkva, a ta obiteljska kuća je bila mjesto na kojem je živio župnik. Sada je u prizemlju uređen stančić koji joj je na raspolaganje stavio Caritas. Sjedimo u kuhinji uz sićušni stol, a Magda Barrer uz cigaretu i nama priča priču, kako je to zapravo počelo.

Magdina kuhinja

Na vratima malene kuhinje je natpis 'I neboderi su počeli kao podrum'

2997 eura je osvojila prvi put kad je počela igrati na automatu za igru. "A sljedećeg dana sam osvojila opet tisuću", sjeća se. Naravno da bi joj bilo najpametnije odmah nakon toga prestati, ali to nije tako jednostavno: "Toliko novca nigdje nećete dobiti odjednom. Počela je moja ovisnost."

I njezin život koji se godinama protezao između laži i jednog bara: "Tamo ne primjećujete toliko kad netko igra, baš kao što alkoholičari iz srama radije piju kod kuće", objašnjava nam Magda. Prokockala je sav novac i sve što je imala, to je sigurno na desetke tisuća eura. Prokockala je i dva stana koja je imala tako da sad živi u Caritasovom, zajedno sa svojom majkom kojoj je 77 godina i sinom kojem je 18. Baka sjedi u dnevnoj sobi i gleda televiziju, ali stan je tako malen da se i u kuhinji razumije svaka riječ spikera.

Magda je prije, dok je još imala nešto novca, rado išla pojesti pizzu. I njezin drugi muž kojeg je upoznala 1995. je rado išao s njom, a često joj je i davao malo novca "za ubaciti u automat", kaže nam. Danas je sve to prošlost: osim siromaštva tu su i bolesti. Kad je pitamo, od čega boluje kratko odgovara: "Od skoro svega." Išijas, srce, kronična deformacija probavnog trakta...

Spielsucht Therapie

U novčaniku je kartica s tri razloga, zašto prestati igrati: prvi je 'da počnem živjeti', drugi je'zbog obitelji', a na trećem mjestu 'da vratim dugove'

Kad se laže samom sebi...

51-godišnja Magda nam objašnjava kako je "pravo" počelo s njezinom ovisnosti tek 2011., zato jer je nedugo prije toga bila napadnuta u jednom parku i skoro silovana. Zato je u igračnici mogla zaboraviti na sve svoje brige. Podsjećamo je da nam je rekla kako se kockala i dvadesetak godina ranije, ali ona odmahuje rukom: to nije "bilo dramatično".

Danas u širokom krugu zaobilazi igračnice. Barem se trudi da to čini, jer nije sigurna što bi se dogodilo ako opet tamo uđe: "Ne želim se izlagati opasnosti. Taj osjećaj da će sad opet doći nekakav veliki dobitak, to je još uvijek ovdje" - i tipka po svojoj glavi.

Na kuhinjskim vratima stoji zelena razglednica na kojoj stoji poruka: "I neboderi su jednom počeli kao podrum". Od studenog prošle godine se pokušava odreći ovisnosti. Upravo pogled u njezin novčanik bi je trebao odvratiti od napasti: tamo stoji kartica na kojoj je napisala, zašto se želi odreći igara na sreću. Na prvom mjestu piše: "Da opet počnem živjeti".

"Morate biti iskreni prema sebi", kaže nam Magda. Ali sumnje i dalje postoje.

Preporuka uredništva