Kurt Masur slavi 80. rođendan

Ključni događaj za njegovu karijeru se Kurt Masuru dogodio se u Wroclawu - tada Breslau, nedaleko od mjesta gdje se i rodio i to samo nekoliko tjedana prije nego što su morali bježati iz Šlezije. Put ga je odveo na koncert Beethovenove 9. sinfonije kojom je dirigirao Herbert Albert: "To je bio tako dubok događaj da mi se čini kako tri dana nisam ništa opažao oko sebe. To je u meni tako duboko djelovalo i nakon tri dana mi je bilo jasno: to i ja hoću raditi."

Zapravo je zapanjujuće, kako je brzo napredovala njegova karijera iako je prekinuo studij kod dirigenta Heinz Bongartza. Ipak, dobio je mjesto korepetitora u Teatru u Halleu an der Saale: "Jednostavno mi je nedostajala diploma i da su me u Halleu ipak uzeli, to je bilo veoma lijepo od njih. Ali kad sam morao skočiti u hladnu vodu - i prvo djelo je bio upravo Rosenkavalier - onda to više nije bilo veselo, morao sam vježbati kao vol."

Ipak, naučio je lekciju i uslijedili su umjetnički uspjesi. Najviša čast što je DDR mogao udijeliti jednom ne-partijcu bilo je vodstvo jedinom novom koncertnom dvoranom u zemlji - Gewandhausu u Leipzigu kojeg je uzdigao na svjetsku razinu. Upravo to je bilo mjesto i njegovog političkog prosvjeda kada je Leipzig postao središtem pobune protiv režima. Tada je izjavio: "Naša zajednička briga i odgovornost su nas danas okupile. Pogođeni smo događanjima u našem gradu i tražimo rješenje. Usrdno vas molimo na razboritost da bi bio moguć miran dijalog."

Rezultat ovog mirnog poziva je poznat - pad DDR-a se konačno dogodio doista bez krvoprolića od kakvog su svi strahovali. Glasoviti dirigent i danas vodi orkestre poput Londonskih filharmoničara i Nacionalnog francuskog orkestra - i ne pomišlja na penziju. Kao zaključak svoje umjetničke - ali i političke karijere, Kurt Masur smatra: "Za mene je moj život uvijek bio jedinstvo između mog osobnog života i onoga što predstavljam u javnosti. Naučio sam se biti dovoljno hrabar da kažem što sam mislio da i moram reći."