1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

"Kupujem karte!"

Sve ulaznice za susret Hrvatske i Turske u Beču odavno su rasprodane. Tko taj četvrtfinalni susret po svaku cijenu želi vidjeti "uživo", mora posegnuti duboko u džep i platiti astronomsku cijenu karte na crnom tržištu.

Navijači traže karte

...a kome karte nisu potrebne?

Puno bolje od hrvatskih navijača nisu prošli ni Nijemci: stadion u Baselu, poprištu četvrtfinalnog dvoboja Portugala i "Elfa" prima 42.500 gledatelja. I već je mjesecima rasprodan. Pa ipak karata na tržištu ima i za utakmicu Hrvatske i Turske. Na crnom tržištu.

Najmanje 600 eura za ulaznice

Njemački navijač u potrazi za ulaznicama

Njemački navijač u potrazi za ulaznicama

Na internetskim portalima se već danima nude ulaznice za utakmice u Beču i Baselu. Cijena: najmanje 600 eura! I to za karte koje su u regularnoj prodaji koštale 50-tak eura. Ovakva trgovina ulaznicama na prvenstvu Europe u potpunosti se protivi pravilima Europske nogometne federacije (UEFA). Preprodaja karata u svakom slučaju nije 100% legalna. Navijače koji ipak kupe takve karte na ulazu u stadion čeka (teoretski) veliko iznenađenje: u slučaju kontrole oni ne smiju ući na tribine s preprodanom kartom, jer to smije samo ona osoba koja je kartu kupila. Osim toga već se u puno slučajeva na ovom turniru dogodilo da su naivni navijači dubokog džepa kupili falsifikate. UEFA je već reagirala na razvoj situacije na crnom tržištu: ulaznice (odnosno čipovi koji su na njima pohranjeni) koje se preprodaju na online burzama su blokirane. Wolfgang Eichler, glasnogovornik UEFA-e navijačima poručuje da dobro otvore oči:

"Obični nogometni poklonici na prvi pogled zapravo ne mogu uočiti radi li se o originalu ili kopiji karte. Ako se radi o originalu, navijači ne mogu znati je li čip na njoj već blokiran, ako je to slučaj oni s kartom ne mogu ući na stadion. Što navijačima u tom slučaju preostaje? Na primjer da pogledaju utakmicu s drugim navijačima na tzv. public viewingu."

Specijalizirane agencije za preprodaju

Wolfgang Eichler

Wolfgang Eichler

Osim preprodaje karata na internetu, poslovi cvjetaju i na crnom tržištu u samim gradovima domaćinima, odnosno ispred stadiona. Posvuda stoje ljudi s plakatom: "Kupujem karte!". Mnogi od njih rade za agencije koje su se "spacijalizirale" za trgovinu ulaznicama. Jedan od njih (želio je ostati anoniman) kaže: "Onaj tko želi kartu za neki meč mora se jednostavno javiti našoj agenciji, reći koliko karata želi i koliko je novca spreman platiti. I onda sve funkcionira: mi na licu mjesta tražimo i nađemo ulaznice."

Problem je da te "agencije" posluju u sivoj zoni. Pravno gledajući one to ne bi smjele raditi. I zato se trude sakriti svoje poslovanje od očiju javnosti. Trgovci su uglavnom neupadljivi, kad ih netko kontrolira kažu da su navijači. Uz te profesionalce ispred stadiona u Austriji i Švicarskoj ima i puno preprodavača. Oni žele zaraditi na kartama koje posjeduju, to je jedina njihova motivacija. Rizika su svjesni, kako otkriva jedan preprodavač: "Hvala Bogu, još nisam naletio na falsificiranu kartu. Prije nego što ulaznicu kupim, kako bih ju kasnije prodao po većoj cijeni, ja dobro pogledam radi li se možda ipak o lažnoj karti. Nikada se ne može biti 100% siguran. Ali ja s 95% vjerojatnosti mogu reći radi li se o originalu ili ne."

"Za 1.000 eura jamčim kartu"

Hrvatski navijač

Ovaj hrvatski navijač 100% nije imao ulaznicu za utakmicu s Njemačkom

Ovaj preprodavač u svojoj ponudi ima cijeli niz ulaznica za četvrtfinalne susrete. Cijene se kreću, ovisno o tribini i meču, između 500 i 1.000 eura. Pitamo ga mogu li navijači, koji su za ulaznicu spremni potrošiti 1.000 eura, biti sigurni da će i na dan utakmice ispred stadiona moću kupiti ulaznicu? "Tko je spreman iz džepa izvaditi 1.000 eura neka navrati, kod mene uvijek ima karata", odgovara on kao iz topa.

Iskustva s prošlih velikih turnira pokazuju da nogomet sve više postaje sport za ljude s dubokim džepom. Na prvenstvu Europe u Portugalu prije četiri godine uoči utakmice Hrvatska-Engleska, engleski su navijači ispred stadiona kupovali (na crno) karte po cijeni i preko 1.000 eura. Velika većina hrvatskih navijača to nije mogla: engleski standard i engleske plaće su ipak više od hrvatskih. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj navijači iz Hrvatske su uoči utakmice s Brazilom opsjedali berlinski Olimpijski stadion. Bili su spremni platiti koliko god treba, samo da uživo pogledaju Ronaldinha, Kaku ili Ronalda.

Preporuka uredništva