1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Kulturu treba približiti širokim slojevima"

Njemačke kulturnjake je uzrujala knjiga "Infarkt kulture" u kojoj se tvrdi da se za kulturu dovoljno troši, ali da se novac dobro ne raspoređuje. Jer, sadašnja ponuda očito dopire samo do malobrojne publike.

"Radujemo se da je potaknuta rasprava", kaže jedan od autora knjige "Infarkt kulture" Pius Knüsel. On je zajedno s kolegama Dieterom Haselbachom, Stephanom Opitzom i Arminom Kleinom (sva četiri autora godinama djeluju na području menadžmenta u kulturi) odlučio da u svom djelu, kako kaže, sruši tabu o tome da se u kulturnoj politici uvijek mora raditi samo o novcu, i to uvijek o sve više novca. Drugi aspekt koji autori kritiziraju je da se uglavnom radi o financiranju "izgrađene kulture": opernih i kazališnih kuća te muzeja.

Smiju li se zatvarati kazališta i muzeji?

Korice knjige Infarkt kulture

Knjiga koja je uzrujala kulturnjake

Pius Knüsel ističe da je cilj knjige "demoliranje svetačke aureole kulture" i objašnjava: "Pod aureolom se podrazumijeva da je u proteklih 30 godina kultura pomaknuta na vrh političkih agenda i postala univerzalni lijek za sve: za razvoj gradova, integraciju doseljenika, obrazovanje, inteligenciju, kvalitetu života... I time je stekla status koji spriječava postavljanje pitanja o učinkovitosti kulturno-političkih mjera."

Autori u prvom redu kritiziraju situaciju u Njemačkoj, gdje je nakon izbijanja financijske krize došlo do kraćenja kako državnog, tako i pokrajinskih i općinskih proračuna. To se, naravno, osjeti i na području kulture. No, istodobno se upozorava kako se kazališta, muzeji i druge kulturne ustanove ni u kom slučaju ne smiju zatvarati. U knjizi "Infarkt kulture" se postavlja pitanje: a zašto ne? Autori ističu da je proteklih 30 godina puno toga postignuto što se tiče raznovrsnosti ponude, i to prvoklasne. No, ono što prema njihovom mišljenju nije postignuto je to da se za te oblike kulture zainteresira šira publika. I zato postavljaju pitanje: ne bi li trebalo poticati neke druge oblike kulture koji će doprijeti do većeg broja građana?

Kako privući mlade?

Autori predlažu i konkretna rješenja. Recimo, manje "infrastrukture". "Obzirom na prijelaz u digitalno doba, mislimo da se više mora poticati mobilna kultura", objašnjava Pius Knüsel. Kao primjer navodi kompjutorske igre koje bi zadovoljavale visoke estetske kriterije i istovremeno stekle popularnost ne samo na nacionalnom, nego i na međunarodnom tržištu. "Prije svega mislimo da nova generacija konzumira daleko individualnije i u izravnoj razmjeni sa svojim vršnjacima. Ako pogledate nove statistike, ima kazališta koja gotovo da i nemaju gledatelja. Razlog je nedolazak mladih", kaže Pius Knüsel. On i njegovi kolege smatraju da se taj razvoj mora ozbiljno shvatiti te razmisliti o stvaranju kvalitetnih i zanimljivih ponuda za mlade.

Dieter Haselbach, Pius Knüsel, Stephan Opitz i Armin Klein

Slijeva na desno: Dieter Haselbach, Pius Knüsel, Stephan Opitz i Armin Klein

U knjizi se kao primjer pozitivnog razvoja navodi Francuska. Pius Knüsel objašnjava: "Francuska je prva zemlja koja je u kulturnoj politici rekla: može biti da su dobra stvar svi ti muzeji i kazališta i u njih nećemo dirati. Ali nužne su nove dimenzije kulturne politike koje se bave fenomenom digitalnog konzuma i daju odgovor na pitanje: kako možemo koristiti te nove kanale da bi s kulturnim sadržajima koji su nam važni doprijeli do ljudi koji ne žele ići u kazalište, muzeje i na koncerte?"

Autorice: Birgit Görtz/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: Snježana Kobešćak