"Kulturu treba približiti širokim slojevima"

"Radujemo se da je potaknuta rasprava", kaže jedan od autora knjige "Infarkt kulture" Pius Knüsel. On je zajedno s kolegama Dieterom Haselbachom, Stephanom Opitzom i Arminom Kleinom (sva četiri autora godinama djeluju na području menadžmenta u kulturi) odlučio da u svom djelu, kako kaže, sruši tabu o tome da se u kulturnoj politici uvijek mora raditi samo o novcu, i to uvijek o sve više novca. Drugi aspekt koji autori kritiziraju je da se uglavnom radi o financiranju "izgrađene kulture": opernih i kazališnih kuća te muzeja.

Smiju li se zatvarati kazališta i muzeji?

Pius Knüsel ističe da je cilj knjige "demoliranje svetačke aureole kulture" i objašnjava: "Pod aureolom se podrazumijeva da je u proteklih 30 godina kultura pomaknuta na vrh političkih agenda i postala univerzalni lijek za sve: za razvoj gradova, integraciju doseljenika, obrazovanje, inteligenciju, kvalitetu života... I time je stekla status koji spriječava postavljanje pitanja o učinkovitosti kulturno-političkih mjera."

Autori u prvom redu kritiziraju situaciju u Njemačkoj, gdje je nakon izbijanja financijske krize došlo do kraćenja kako državnog, tako i pokrajinskih i općinskih proračuna. To se, naravno, osjeti i na području kulture. No, istodobno se upozorava kako se kazališta, muzeji i druge kulturne ustanove ni u kom slučaju ne smiju zatvarati. U knjizi "Infarkt kulture" se postavlja pitanje: a zašto ne? Autori ističu da je proteklih 30 godina puno toga postignuto što se tiče raznovrsnosti ponude, i to prvoklasne. No, ono što prema njihovom mišljenju nije postignuto je to da se za te oblike kulture zainteresira šira publika. I zato postavljaju pitanje: ne bi li trebalo poticati neke druge oblike kulture koji će doprijeti do većeg broja građana?

Kako privući mlade?

Autori predlažu i konkretna rješenja. Recimo, manje "infrastrukture". "Obzirom na prijelaz u digitalno doba, mislimo da se više mora poticati mobilna kultura", objašnjava Pius Knüsel. Kao primjer navodi kompjutorske igre koje bi zadovoljavale visoke estetske kriterije i istovremeno stekle popularnost ne samo na nacionalnom, nego i na međunarodnom tržištu. "Prije svega mislimo da nova generacija konzumira daleko individualnije i u izravnoj razmjeni sa svojim vršnjacima. Ako pogledate nove statistike, ima kazališta koja gotovo da i nemaju gledatelja. Razlog je nedolazak mladih", kaže Pius Knüsel. On i njegovi kolege smatraju da se taj razvoj mora ozbiljno shvatiti te razmisliti o stvaranju kvalitetnih i zanimljivih ponuda za mlade.

U knjizi se kao primjer pozitivnog razvoja navodi Francuska. Pius Knüsel objašnjava: "Francuska je prva zemlja koja je u kulturnoj politici rekla: može biti da su dobra stvar svi ti muzeji i kazališta i u njih nećemo dirati. Ali nužne su nove dimenzije kulturne politike koje se bave fenomenom digitalnog konzuma i daju odgovor na pitanje: kako možemo koristiti te nove kanale da bi s kulturnim sadržajima koji su nam važni doprijeli do ljudi koji ne žele ići u kazalište, muzeje i na koncerte?"

Autorice: Birgit Görtz/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: Snježana Kobešćak